<div type="chapter" xml:id="SRP18950_C1">
<pb n="1"/>
<head><s>GLAVA PRVA</s></head>
<head><s>ĐURĐEV-DAN</s></head>
<p><s>Još dan-dva pa će osvanuti lepi Đurđev-dan, mladi i lepi proletnji svetac.</s><s> „Đurđev-danak, hajdučki sastanak“, tako se peva, jer mu se od vajkada naš narod radovao.</s><s> Nekada mu se radovali hajduci, a danas mu se raduju još mnogi ljudi.</s><s> Ah, ko mu se sve ne raduje!</s><s> Raduju mu se momci i devojke, starci i babe.</s><s> Oni prvi, da zaigraju u kolu, a ovi drugi, da ogreju grbinu.</s><s> Raduju mu se sluge, što će promeniti svoje džandrljive gazde, i gazde, što će se oprostiti svojih lenih i kradljivih slugu; raduju mu se ljudi izešni, što će omastiti brke mladom jagnjetinom, i dobri prijatelji, radi mnogih slava po kojima će zaređati.</s><s> I sami Cigani — ovaj sumorni rod — i oni mu se raduju, i možda još najiskrenije.</s><s> A i kako ne bi!</s><s> Nastaju topliji <pb n="2"/> dani, a koliko im tek briga skidaju ovi s vrata!</s><s> Neće im više mećava zasipati u čergu, niti će ih »gospodar-vetar« šibati uzduž i popreko, od pete do perčina.</s><s> Izmileće im Cigančići u ono malo skromne toalete svoje i jariće se na toplim zracima đurđevskoga sunca kao gušteri.</s><s> Tek onda će videti koliko su bogati, jer im neće trebati, izlišna će im biti i čerga, kad se opruže ispod zvezdanog neba i zahrču uz cvrkut popaca i zrikavaca poljskih.</s><s> A sem toga će ovoga dana i oni svi, svi bez razlike — pa krstili se ili klanjali — omastiti brke pečenom jagnjetinom; zaliće je vinom, zapevati i zaigrati i zasvirati za svoj račun.</s><s> A kupiće za taj dan jagnje, — makar ga ukrali!</s><s> I ko se krsti, i ko se klanja, svaki milet i svaka vera, svi se raduju Đurđev-danu.</s></p>
<p><s>Pa je li kakvo čudo onda, što se i Ivko jorgandžija radovao tome danu, kad mu je, sem toga, toga dana i slava bila?!</s><s> Jest, toga će dana biti širom otvorena njegova kapija, i kuća će njegova primati u svoja gostoljubna objatija sve, i zvane i nezvane, i poznate i nepoznate goste.</s><s> A Ivko je čovek gostoljubiv, milo mu da dočeka i počasti.</s><s> Vodi računa o onome kome ide i pamti, je li mu vraćeno.</s><s> Što je najboljega preko godine u kući njegovoj, to se obično čuva za slavu.</s><s> Najbolja rakija, najbolje vino, najbolje slatko, najbolja živina, i sve što se može dobro pojesti i popiti, čuva se preko cele godine za taj dan.</s><s> Sprema se, tako reći, cele godine onako <pb n="3"/> sistematično, iz tiha, ali što bliže tome danu, sve je sprema življa.</s></p>
<p><s>Zato je od ovo nekoliko dana grdan posao u kući Ivka jorgandžije.</s><s> Svi su spali s nogu spremajući, a najviše Ivkova domaćica Keva, žena vredna i čismena, koja je vazdan u poslu i inače, i jedva ugrabi da ode dvared nedeljno u hamam da navrani kosu i tegli veđe.</s><s> Na dan dva pred slavu bile su sve sobe i sva kuća okrečena i sav nameštaj provetren; jastuci s minderluka rasparani i vuna izdrndana i sve to uneto i po novom rasporedu namešteno.</s><s> Sva kuća čista kao kutija, i spolja i iznutra.</s><s> Bele se zidovi, žuti se lipovina na dolapima kao limun, a šarene se ćilimovi po minderlucima i po podu kao baštica puna šarena cveća.</s><s> Izgleda kuća kao ona bibliska mlada što čeka svoga ženika.</s></p>
<p><s>Cigle u hodniku premazane su crvenom bojom, i već dva dana kako Ivko ne sme da puši u sobi, a svoje plitke cipele ostavlja skoro čak na avliskim vratima i u čarapama ide preko okrečenog i crvenom bojom po tlu omazanog hodnika u sobu, a već šegrte i ne pušta čismena domaćica ni u hodnik.</s><s> Oni još iz avlije moraju da se jave, da viknu:</s><s> „Strinke, strinke, mori!“ a ona im onda preko doksata izdaje naloge i odatle im sluša — kao kakvu serenadu sa balkona — njihove izveštaje.</s></p>
<p><s>Toga radi i Ivko slabo dolazi kući i ulazi u kuću.</s><s> Upravo on i ne zna šta radi od ovo nekoliko dana.</s><s> Rad bi da pomogne <pb n="4"/> ženi, pa se ustumara po avliji, dok mu ona ne podvikne da joj ne smeta; on se onda digne opet u dućan u kome se samo okrene, pa ide dalje za poslom, a ništa ne svršava.</s><s> Nigde ne može da ugreje mesto.</s><s> Taman sedne, a već mu se čini da dangubi, pa se digne ide dalje. — „Kud ćeš, majstor-Ivko!</s><s> Sedi, majke, malko!“ vele mu i zaustavljaju ga.- „Ne mi se sedi; imam si, ete, nekuj poslu!</s><s> Ete, slava mi je prekosutra!</s><s> Ajd' sa zdravje, pa, ela-te, izvolte!“ veli i odlazi negde kao muva bez glave, ali tek misli da radi i otaljava nešto, jer nije naučio, smrt mu je, da sedi besposlen.</s><s> Ide tako, pa gde vidi poznanike, a on se onako umoran svrati među njih i sedne da se odmori:</s><s> „Duša mi iskoči!“ hukne tek Ivko. — „A što?“ pitaju ga.</s><s> „Pa za to!</s><s> A zar ne znavate dek’ slavim Đurđov-dan?!“ — „Znamo de!“</s><s> I vele oni, pa posedi malo!“ — „Imam si poslu.</s><s> S Bogom, pa Boga vi neću nazovem, ako mi ne dođete!“ veli i ide dalje.</s><s> Prođe tako po nekoliko kaFana, popije u svakoj po jednu rakiju, počasti nekoga, pa se digne po mahalama i tumara sve dok ne ogladni, a onda ide kući.</s></p>
<p><s>U oči samoga Đurđev-dana došao je kući ranije.</s><s> Pomagao je ženi u kujni do neko doba noći, a zatim izvadio haljine iz sanduka i očistio ih sam svojom rukom.</s><s> Naročito je razgledao dug crni salonski kaput, koji je poručio još prve godine kad je u jednoj deputaciji učestvovao.</s><s> Bio je to kaput bestraga dugačak, skoro do članaka i vrlo retko upotrebljavan,<pb n="5"/> svega četiri ili pet puta godišnje.</s><s> Davno ga ima Ivko; od to doba je dvaput izlazio iz mode i dvaput ulazio u modu.</s><s> Pošto je haljine poslagao i vrh njih metnuo neku zelenu svilenu mašliju, stao je, pa je razmišljao koji će prsluk da uzme: da li onaj crni koji je poručio kad i ceo par crnih haljina, ili jedan drugi, svileni, sa nekim velikim cvetovima žute boje u saksijicima, u kom se majstor-Ivko pre petnaest godina venčao.</s><s> Odlučio se da uzme ovaj poslednji.</s><s> U tom je ušla i domaćica, oboje umorni dopustiše sebi odmora.</s><s> Malo su se razgovarali o sutrašnjem danu pa posle zaćutaše.</s><s> Ivko je malo posle još nešto zapitao domaćicu, ali je piscu nemoguće kazati da li je domaćica i čula pitanje, ili Ivko možda nije čuo ili čak ni sačekao odgovor, jer se naskoro čulo hrkanje u duetu.</s></p>
<p><s>Osvanu i taj dan.</s><s> I ako su podocnije legli, ipak su vrlo rano ustali.</s><s> Ivko se obukao vrlo rano i šetao se onako svečano obučen po avliji i gledao u svoje oviksane cipele na nogama i malo malo pa se okretao da vidi kako mu padaju pantalone preko visokih štikala na novim cipelama, i pevuckao jednako kroz zube tropar svoga sveca.</s><s> Tako je gledao da utuče vreme.</s><s> Ali još nikako da zvone na jutrenje, i njemu se već dosadi šetanje.</s><s> Jer, Ivko je bio od onih starovremskih ljudi koji je znao šta je red; dok ne uzme naforu, ne bi vam majstor-Ivko ni običnog praznika ništa uzeo u usta (pa ni kafu ni <pb n="6"/> uz nju cigaru, kao što je to u druge dane svako jutro činio, sedeći sa svojom domaćicom na doksatu) — a kamo li na dan svoje slave da tako što uradi!</s><s> Pa zato mu je dugo vreme.</s><s> Pregledao je sve od avliskih vrata do ulaska u sobu — kud će gosti prolaziti — i nigde ni traga od kakve neispravnosti.</s><s> Mogli bi, vala, već sad početi da dolaze, misli Ivko, a nikako da zazvoni.</s><s> „Rano si ustado’, misli Ivko, ama, koj može da spije!“</s><s> Uzede kalendar pa ga stade prelistavati i zevati.</s><s> Zaustavi se na jednom listu, onda izvadi maramu, prostre je na basamak i sede da čita malo.</s><s> Našao je bio u Poukama kako se popravlja turšija kad se počne kvariti.</s><s> Pročitao je iz duga vremena i to — iz duga vremena, velim, jer majstor-Ivku nije to trebalo.</s><s> Njemu, hvala Bogu, ne treba recepat, a neće mu, baš vala, nikad ni trebati. — „I tija se vikaju čoveci učovnjaci“, govoraše Ivko; „pisuju u knjige kako da se popraji kad se pokvari!</s><s> More, men’ da me salte ne mrzi da se majem, pa ako sam si ja čovek pros’, pa da ti ja ubavo napišem kako se praji turšija, em dobra; a kad mu bidne za popravljanje — he — he! tag beše mu rabota!</s><s> Toj si ja vikam!“</s></p>
<p><s>Još nikako da zazvoni.</s><s> Ivko uze prelistavati još dalje kalendar.</s><s> Čitao je još neke beleščice.</s><s> Između ostalih pročitao je i to: kako se mogu očuvati zelene paprike, pa da budu sveže usred zime, kao da su toga časa u bašti uzabrate, a i to: koliko se u <pb n="7"/> Londonu potroši dnevno kokošjih jaja.</s><s> A zatim se dao u misli.</s><s> Misli Ivko u sebi, koliko li tek treba da su bogati tamo u Londonu seljaci i palilulci koji prodaju ja,ja!</s><s> Bože moj! bolje je u nekoj varoši biti i palilulac nego u nekoj i sam kmet ili garnizonar!</s></p>
<p><s>Iz tih misli prekide ga zvono koje zabruja i glas mu se milo razlegaše kroz onaj jutrenji đurđevski vazduh preko krovova i avlija i bašta pobožnih hrišćana.</s><s> Već su počeli uveliko u svima kućama da kite vrata i prozore vrbovim grančicama i jorgovanom; kikoću se mlade žene i devojke, još onako čupave, i kite kuću jorgovanom i vrbovim grančicama, jer danas je Đurđev-dan.</s></p>
<p><s>Kad ču zvono, Ivko ustade i prekrsti se, pa se spremi da ide.</s><s> Ostavi kalendar, uzabra grančicu jorgovana i uze kaput, kapu i štap i dalje sveću, veliku sveću od pet i po dinara, kolač i žito, pa se krenu crkvi na jutrenje.</s><s> Sveću i štap ponese sam, a kolač i žito dade naročito za to određenom toga dana šegrtu.</s><s> Šegrta je opremio pa je ovaj bio kao iz kutije; drugo dete, ne bi ga ni njegova rođena mati poznala kako ga je Ivko duzdisao za taj dan.</s><s> Ošišao ga je i ponovio.</s><s> Na šegrtu neki stari svileni ali za šegrta još jednako nov prsluk Ivka jorgandžije (još šareniji nego i onaj što je majstor-Ivko sinoć sebi odredio), malo komotniji istina, ali dete, kao što znate, raste, pa neka se i razvija slobodio; ispod <pb n="8"/> prsluka nova laka pamuklija od ćitajke, a na nogama svetlo oviksane cipele.</s><s> Dao mu je Ivko svoje za taj dan.</s><s> Šta više, dopustio mu je da ih može nositi sve do Markova-dna zaključno, a svrh svega toga i to, da može u tim cipelama otići i k <hi>Panteleju</hi> gde je mnogo sveta toga dana, jer crkva Sv. Panteleja slavi toga dana.</s><s> I domaćica ga je za taj dan doterala raznim kosmetičkim sredstvima; namazala mu kosu mirišljavim zejtinom, očešljala ga i isterala mu malo šiške, pa je bio, što rekla Keva, lep kao oficirsko dete!</s><s> I šegrt uzeo na se neki zvaničan i svečan izgled, jer danas mu je prvi put u životu da navuče štivletne, mesto što je bos perjao ili najviše nosio one grube i teške kondure sa potkovicama.</s></p>
<p><s>Jutrenje i služba bila je zajedno i svršila se u Staroj Crkvi pre no što je služba i počela u Povoj.</s><s> A to je dobro bili, koliko radi parohijana toliko još više radi samih popova.</s><s> Kad su slave, tad je njihova berba; a kad je dobra neka slava, tad može godina i da omane, jer popovsku njivu ne sprži sunce niti mu vinograd bije grad.</s><s> A Đurđev-dan su mnogi slavili.</s><s> Da i ne brojimo Cigane u svih šest ciganskih mahala, kojima, vala, ne treba ni pop ni hodža, samih pravoslavnih domova bilo je preko dvesta.</s><s> Lete popovi kroz mahale i sokake, iz kuće u kuću, i seku kolač, i to ide tako brzo kao na železnici kad onaj na biletarnici prima pare, daje bilete i vraća kusur.</s><s> Pa idu dalje,<pb n="9"/> jedva ih stignu dečaci njihovi koji jure za njima sa punim boščama kolača, a iskrivili šije kao natovarene kamile.</s><s> Jure i batrgaju se popovi, kao da raznose depeše.</s></p>
<p><s>I kod majstor-Ivka je već kolač sečen i sveća zapaljena.</s><s> Velika krasna sveća od pet i po dinara, a za pedalj duža i prema tome i deblja od sveće Jordana, njegova komšije, s kojim se Ivko nije baš najbolje živeo.</s><s> U prostranom predsoblju i pobočnoj sobici stoje posluženja, a kraj njih već stoji Marijola — jedno mlado i lepo devojče dugih kurjuka i bademastih očiju sa dugim trepavicama — koja je još pre dve nedelje kaparisana bila za ovaj dan. — „Komšike Sike“, rekla je Keva, „da mi dadeš tvoje Jolče kad ni bidne slava.“ — „Da dadem, da dadem, komšike!“ reče Sika, pa se obe komšike i raduju i ponose; Keva što će imati najlepše devojče da joj poslužuje goste, a Sika što će joj kći u tako odličnoj i domaćinskoj kući da poslužuje.</s><s> Raduju se obe komšinice, a raduje se i Marijola.</s><s> A nije ni čudo!</s><s> Ta ovo joj je tek druga godina kako je sinedrija mahalskih žena našla da je Marijola već „pogolemo devojče stanula“, ta tek je druga godina kako i nju uvode u društva — istina samo da poslužuje na slavama, ali za nju je to dosta.</s><s> Posle prvog posluživanja svoga ona je jednu polovinu godine uživala u uspomenama na prošastu, a one druge polovine godine sladila se nadama na buduću slavu.</s><s> A taman je u onom dobu, kad je za svaku sitnicu,<pb n="10"/> za svaku i svoju i tuđu, ma kako bezazlenu i malu, pogrešku, obliva rumen; kad su joj svake cipele tesne, pa se noga čisto preliva preko lastiša od cipele, a kad pogleda, pogleda ispod onih dugih trepavica.</s><s> Još je majka češlja a ona se mazi, a majka se ljuti.</s><s> Grdi je što ima tako dugu i gustu kosu pa je udara češljem u leđa, a Jola se smeje.</s></p>
<milestone unit="subSection"/>
<p><s>Već deset časova.</s><s> Počeše već da dolaze.</s><s> Prva je došla komšinica Sika, Marijolina majka.</s><s> Došla je da čestita slavu i da vidi ćerku, upravo da je revidira kako je očešljana, kako joj stoji odelo i kako se ponaša.</s><s> Malo joj je na brzu ruku namestila kosu, haljine i belu laku i providnu keceljicu, i posavetovala je.</s><s> „Pa, kerko, krotka da bidneš!</s><s> Da se sramuješ; u zem da gledaš kako i prilega na udovičku kerku.</s><s> A ja sag ću sam si pa tuj!“ reče Sika, pogladi je po kosi i ode onako obligatno zabrinuta, onako kako obično za časak ostavljaju skoro sve majke svoje ćerke koje su im već na udaju.</s></p>
<p><s>Među prvima naravno da su bili Cigani svirači da čestitaju slavu.</s><s> Odsviraše nekoliko srpskih i turskih komada.</s><s> Zatim počeše pesmu „Kakva si krasna, dušice moja“ i otpevaše je do pola, otprilike donde :</s><s> „Nevina snaša spavala bi raj-rado!“ a Ivko ih prekide.</s></p>
<p><s>— Dosta, de!</s><s> Nesmo gluvi u kuću!</s><s> Pa ih posluži.</s><s> Pita ih: za što su?</s></p>
<pb n="11"/>
<p><s>— Za raćiju, gazda! graknuše sva šestorica kao iz jednoga grla.</s></p>
<p><s>— I malo ’leba i stare ’aljine, ako imaš, gospodaru, znaš za Cigančiki moji.</s><s> Pet umrlo, osam ostalo, pa sve malo i sitno kako lule!</s><s> Malo ’leba i stare ’aljine za Cigančiki i staro za mene, ako imaš, da ti Bog da mnogo krajcare i dukate, goli su, gladni su, ako znaš za Boga, tri dana... — dobaci jedan, baš gočobija, onaj sa ogromnim labrnjama, a užasna glupost mu se čitala i sa čela i iz očiju.</s></p>
<p><s>— Suz bre! viknu mu čalgidži-bašija, a posle svi, i poleteše pesnice i maljice na nesrećnoga i nespretnoga molitelja, i izmlatiše ga dobro.</s></p>
<p><s>— Nestrećo jedna, kara ga čalgidži-bašija i trese glavom i pokazuje na Ivka, a da znavaš ovoga gazda-Ivka kako ga mi znavamo, reče lupajući se u grudi — tri dana, nestrećo ciganska masurička pogana muslafirska, zabađava da mu sviraš, dor te ne otera, pa kad te otera, teke tagaj da mu kažeš :</s><s> Fala!!</s><s> Dvadeset godine trgujemo mi kako jedni čoveci trgovci sas ovoga našoga gazda-Ivka, pa ne beše pomeđu nas takav reč kako danas od teb’!</s><s> Odlazi, nestrećo !</s><s> Pa ga stadoše opet mlatiti i izguraše ga napolje bez bubnja i maljica.</s><s> — Ako smo Cigani, ne mora baš da smo Cigani! savetuje ga čalgidži-bašija na avliskim vratima.</s></p>
<p><s>Ostramotija nas, mnogo nas ostramotija, gazda-Ivko! pravdaju se ovi unutra.</s></p>
<pb n="12"/>
<p><s>— Neje od naši!</s><s> Masuričanin je!</s><s> Selski Ciganin!</s><s> Uzedomo ga pod ćiriju.</s><s> Za tri dana, osam groša i što si popije! izvinjava se čalgidži-bašija.</s><s> Drugi smo mi, drugi oni Cigani!</s></p>
<p><s>— Neje od naši, čorbadži-Ivčo, neje.</s><s> Mi smo drugi čoveci! prihvaćaju i potvrđuju ostali.</s><s> Mi smo drugi Cigani; a oni su drugi Cigani!</s><s> Ima Cigani i Cigani, gazda-Ivko!</s></p>
<p><s>— Da ti neje danas slava, pa da uzneš, gazda-Ivko, nož, pa sve da nas pokolješ.</s><s> Sas rakiju nas služiš!</s><s> Bolje sas ćezap, da pocrcamo!</s><s> Da pođine ova pogana čađava nekrstena ciganska sorta! veli čalgidžija.</s></p>
<p><s>Ivko ih umiruje; služi ih rakijom, i daje im bakšiš.</s><s> Oni mu odsviraju još jednu, blagosiljaju ga i kao polaze.</s></p>
<p><s>— Da zaboraviš našu stramotu, gazda-Ivko! moli ga čalgidži-bašija.</s><s> Još će da ga bijemo, ama ciganski da ga bijemo!</s></p>
<p><s>— Eh, neje ništo bilo! umiruje ga Ivko.</s></p>
<p><s>— Kako neje, gazda-Ivko?</s><s> Ti neće’ da kažeš, a ja znam.</s><s> Dobar si, čelebija si, efendija si, gazda-Ivko; pri pašu da si sediš kako većil sas taj tvoj kadiski pamet — ama neće’ da kažeš!</s><s> Paziš na naš ciganski obraz, ama fajda li je?!</s><s> Boli me, gazda-Ivko, zaklaja me poganac, sas tup nož me zaklaja.</s><s> U strce me udarija nestreća ciganska čađava pogana !</s><s> Mnogo me boli!</s><s> Ti će’ da zaboraviš; dobar si, gazda-Ivko!</s><s> Ama ja ne možem da mu zaboravim; ni na unučiki da mu ne zaboravim!</s><s> Koj ga je najmija da nas <pb n="13"/> stramoti, kazujte; Cigančiki da mu pokoljem! riknu čalgidži-bašija, tresući glavom i gruvajući se u prsi, pa polete na gomilu, a ova ga zadržava, pa se napravi čitav vašar.</s></p>
<p><s>— Aman!</s><s> Pomagaj, gazda-Ivko! viču oni.</s></p>
<p><s>— Puštite me!</s><s> Aman, Cigani, puštite me, da mu sve pokoljem, i ženu i decu i sinovi i unučiki, pa ako su deset pune čerge!</s><s> Aman!</s><s> Što da me ostramoti i ocrni obraz, kuče selsko! dere se onaj.</s></p>
<p><s>— Ne daj, gazda-Ivko!</s><s> Aman, domaćine!</s><s> Ljut je, pceto je, pa ne znaje što čini!</s><s> Aman, gazda-Ivko; ’oće da napraji kurban sas naši Cigančiki!</s></p>
<p><s>— Jao-o-o! dere se čalgidži-bašija, da se čak u treću avliju čuje.</s></p>
<p><s>— More što tepaš čoveka na slavu! ču se glas iz avlije Jordana komšije.</s><s> Ako je Ciganin, zar si pa i on nema dušu?!</s><s> O, Bože, Bože, što je čovek katil!!</s></p>
<p><s>— Ostavi de! viknu Ivko ljutit, čujući to i videći sav komšiluk kako se povešao po zidu pa sehiri.</s></p>
<p><s>— Jao!</s><s> Gazda Ivko! boli me , boli za ovuj stramotu!</s><s> — Koj ga je našaja i doveja, zborite, Cigani!</s></p>
<p><s>— Kalakurdija, reče jedan i pokaza ga.</s></p>
<p><s>— Kalakurdija, potvrdiše ostali. </s></p>
<p><s>A Kalakurdija, čim ču ime svoje, smota ćemane pod levu mišku, pa naže da bega; ali ga drugi zaustaviše, da spasu svoje Cigančiće.</s></p>
<p><s>Svi pokazaše toga koji ga je najmio i sad i njega istukoše na vratima, i na Kalakurdiju <pb n="14"/> se sruči sada čitav pljusak od pesnica i maljica.</s><s> Gazda-Ivku krivo što je bilo te svađe, jer sluti zlo.</s></p>
<p><s>— Ostavite ga! veli im Ivko, i oni odlaze, pa zajedno s isteranim bubnjarem — kome vratiše instrumente, i bubanj i maljice i prutić — stadoše pred drugu kuću kao da pre toga ništa nije ni bilo i zasviraše.</s></p>
<p><s>Za Ciganima dođoše trbušati bandisti i odsviraše dva marša i skupiše sav komšiluk dece.</s><s> Dok su bandisti svirali, komšiska deca su se egzercirala ispred kuće i marširala sa sokaka u avliju i obratno.</s><s> Počašćeni i obdareni, odoše zahvaljujući i stadoše pred šestu kuću od Ivkove, pa zasviraše, a deca sva odoše za njima.</s><s> Za bandistima dođoše drugi Cigani.</s><s> „Strećna slava, gazda-Ivko!“ pa odsviraše.</s><s> Za ovima treći, a za ovima četvrti Cigani dođoše, sviraše i odoše.</s><s> Za Ciganima, naposletku, dođe i stade pred kuću i jedan riđi verglaš.</s><s> Video kako drugi idu i sviraju, pa se digao i on.</s><s> On pazi gde koji stanu da sviraju, pa tu dođe i on.</s><s> I dobro je danas prošao; a onomadne moglo je, Boga mi, svašta biti. .</s><s>Jer ga je onomadne oštro policajsko oko vazda budnoga i neumornoga g. Svetolika, praktikanta načelstva, uhvatilo gde, bajagi, svira u vergl, a jednako gleda na Suvu Planinu u nameri da je precrta i izda naše vojničke tajne kakvom našem neprijatelju (da se poslužim vlastitim rečima g. Svetolika, kojima je nakitio svoj raport i dostavu).</s><s> Bilo je bogme <pb n="15"/> prilično petljanja, bilo povuci potegni, i umalo što nije bio zrikavi verglaš proteran, ali ga — za čudo divno! — sam g. načelnik kurtalisa, zabašuriv stvar.</s><s> I, što je u ovoj stvari najčudnije i najneočekivanije, mesto da mu g. načelnik zahvali i, na primer, obraduje ga jednim ukazom — a posle jedanaest godina praktikantske službe bilo bi, vala, i pravo — taj isti g. načelnik izbrusi g. Svetolika i pita ga:</s><s> „Kad ćeš ti, Boga ti, Svetoliče, steći pameti ?!</s><s> E, moj brate!</s><s> Ništa od tebe!“</s><s> Od to doba mu se i ne mili ni služiti; ali ostavku neće dati.</s><s> Dok je verglaš svirao neku polku, u komšiskoj su je kući odigrale neke mlade modiskinje, a cupkala je i Marijola u predsoblju i sobičku onako besposlena.</s><s> Odsvirao je i neko naše kolo, a zatim opet neku sentimetalnu švapsku melodiju.</s><s> I njega je gazda-Ivko sam sobom poslužio i obdario, a sem toga i objasnio mu šta je to slava.</s></p>
<p><s>— Kol’ko god ima Kristijani, po sav svet da ideš, pa neće’ da gi nađeš da slave : sal’ što mi Srbi što smo, što slavimo, a drugi Kristijani što su — ti ne slave, pa ako su Kristijani kako mi!</s><s> Toj da znaš : od Kristijani salte mi, s ovoj što se krstimo, pa pokaza tri prsta.</s><s> A vi se pa ovako krstite! i pokaza šaku.</s><s> Znam si ja toj!</s><s> Ama svi smo Kristijani.</s></p>
<p><s>— O jo, jo, Kristijan, danke! zahvaljuje Švaba i meće vergl na leđa i jednako zahvaljuje <pb n="16"/>; milo mu što'mu gazda-Ivko zna ime, zna da se zove Kristijan.</s></p>
<p><s>— I do godinu i do godinu, svaku godinu u ovoj vreme, slava mi je ...</s><s> Izvol'te, brate.</s><s> Ela jošte jednu anasonliku.</s></p>
<p><s>Pije Švaba, zahvaljuje i polazi.</s></p>
<p><s>— E de, Kristijani smo, razbiramo se; i ja Kristijan, i ti Kristijan.</s><s> Svi Kristijani; a Turčin, Turk, beše mu njegovo! reče i pokaza rukom, kako su ispraćeni.</s><s> Turk otide!</s></p>
<p><s>— O, Turk ne dobro! veli Švaba, pa se okrete još jednom a jednako skida šešir i klanja se i odlazi pred drugu kuću od koje se baš sad krenuše Cigani i odatle pred treću, četvrtu, petu; svuda svira i pije i rakiju i vino, dokle se ne opije i legne negde u hladovinu, a tad se deca okupe oko vergla, pa sviraju sama.</s></p>
<p><s>Taman ode verglaš, a gosti počeše dolaziti.</s><s> Naši gosti na slavama dele se obično na dvojake ili još bolje na trojake; ko god slavi i ide pa slavu priznaće da je tako.</s><s> To su oni do podne, oni posle podne, i oni na večeri i tako dalje.</s><s> Pre podne dolaze obično oni dalji poznanici, posete su zvaničnije; a od podne intimnije; a od večere još intimnije.</s><s> Tako je počelo i kod majstor-Ivka.</s><s> Do podne su mu dolazili činovnici i oni koji slave, a prijatelji su dobri — a tako je i Ivko časkom njima otišao.</s><s> Jedni ulaze, drugi izlaze, sretaju se na avliskim vratima.</s><s> „Izvol'te!</s><s> Izvol'te!“ vele <pb n="17"/> i jedni i drugi i nukaju se, dok se obično ne zaglave od silne učtivosti u vratima.</s><s> Do podne, pa je već dosta bilo.</s><s> Ivko zadovoljan, kao čovek koji vidi da mu je stvar dobro pošla.</s><s> Radi tih, manje intimnih, Ivko je postavio svoga šegrta na vratima da uvraća i upućuje goste.</s><s> Stari poznanici i ne pitaju, nego ulaze jer znaju kuću, a noviji stanu pa zaviruju da vide, gori li sveća.</s><s> Pa kad vide sveću i uvere se da je slava, a oni se okreću neće li koga videti koji će im kazati: je li u toj kući što slavi domaćin Ivko Mijalković, jorgandžija.</s><s> Eto radi toga je Ivko postavio šegrta na vratima — i to baš onoga u majstorovom svilenom prsluku sa zelenim cvetovima i u njegovim cipelama — da obaveštava svet, ali mu je zapretio da se za živu glavu ne šali i ne rukuje ili čak i ljubi sa gostima, kao onaj preklanjski šegrt što je radio, jer će ga tako izmlatiti da će nositi modrice čak do drugog Đurđev-dana; nego kad ga zapitaju — tako je glasilo uputstvo majstor-Ivkovo — a on neka samo kaže:</s><s> „Tuj si je.</s><s> Izvol’te natam’!“</s><s> Toliko samo neka kaže i pođe napred pred gostima onako malo porebarke.</s><s> „Kako magare će’ poručaš ćuteci“, završio je Ivko naredbu, „ako drugojače naprajiš!“</s></p>
<milestone unit="subSection"/>
<p><s>Posle podne nastade tek naloga.</s><s> Gosti jednako ulaze i izlaze.</s><s> Sobe se svaki čas pune i prazne; intimniji sedaju u hodnik i <pb n="18"/> na doksat.</s><s> Slike se menjaju, sve novije i novije, sve lepše i lepše, kažem vam kao u kakvom kaleidoskopu.</s><s> Sad su sobe dupkom pune, malo posle se isprazne.</s><s> Za trenutak skoro nikog u njima i domaćin taman načini cigaru, a tek čuje žagor na ulazu i on baca cigaru i polazi pred goste.</s><s> Nekih pet šest tako načinjenih a nezapaljenih cigara stoje koje gde po sobi.</s><s> I sobe se opet napune dupkom tako da bar jedan, ako ne i dva i trn, stoje i stojeći prave cigare iz svojih tabakera; a domaćin ih poslužuje svojim duvanom, donosi im žižice i taslice za pepeo; trči iz sobe u sobu, odgovara na pitanja i oslovljava ćutalice.</s><s> A zatim stane nasred sobe i raspituje domaćicu i Marijolu, jesu li svi posluženi, a ponekad hoće, bogme, i goste da zapita, je li dobio ovaj ili onaj žita, ili vino, ili već što ovome kao gostu sleduje na jednoj takvoj slavi.</s><s> A to radi i domaćica Keva.</s><s> I ona digla, onako malo rasejano i zabrinuto, obrve i pazi da ko ne ostane neposlužen.</s></p>
<p><s>Kažem vam, slike šarene, a sve jedna za drugom dolaze kao u kaleidoskopu.</s><s> Sad baš je tu između gostiju i g. Pera, veterinar, s gospođom, i g. TriFun, liFerant, sa svojom ženom i decom, sa dvoje malih i jednim većim, jednim glavatim i bucmastim bucovom sa šeširom koji mu je ravno do ušiju nabijen na glavu, a koji je ili zaboravno ili ne može da ga skine — jer su mu zauzeti ne samo džepovi nego i ruke kolačima sa raznih <pb n="19"/> dosad posećenih slava.</s><s> Tu je i g. Jova, sreski pisar, sa ženom u libadetu sa isečenim rukavima i dijamantskim prstenom i granom na šamiji ispod koje se pružaju bestraga dugačke šiške, koje se spominju u jednoj pakosnoj pesmici zajedno sa imenom gospodina načelnika okružnog, a sve povodom one grane koju joj je kupio g. načelnik, jer su pre toga lomili jadac.</s><s> Gđa pisarka je za sve vreme ćutala i sedela kao kip, samo se jednom ( zavaravši domaćici oči) maknula i prevukla prstom preko politiranog stola, ali se na njenu žalost uverila da nema prašine.</s><s> Došao je i g. Milosav, apotekarski pomoćnik, dalje i g. starateljski sudija s gospođom, do njega dalje još neki, a u ćošku još neko, i ako tome niko imena nije znao, niko, pa ni domaćin.</s><s> Ali to ga nije ništa ženiralo, jer ako njemu domaćin nije znao imena, nije, vala, ni on domaćinu znao, pa su tako bili kvit.</s><s> A domaćinu taj nepoznati nije mogao da dozna ime zato, jer one, s kojima je ušao, nije poznavao, a nije bio opet rad da se sramoti pred njima pa da ih pita.</s></p>
<p><s>Razgovor se vodio onako s prekidima, malo dijaloga pa malo pauze; nekad jedno a nekad drugo duže.</s><s> A bio je razgovor onaj običan, već stereotipan na slavama.</s><s> Govorilo se o stanovima, o vremenu, o skupoći na pijaci, o bezobraznim mlađima, o Falbovim proricanjima, o broju slava toga dana i o Svetom Nikoli za koga se svi složiše, da ga ipak najviše sveta slavi.</s><s> I taman se domaćin <pb n="20"/> upoznao sa svima i ušao malo u razgovor, kad morade da prekine svoju staru priču o tome kako je njegov ded ostavio staru slavu i uzeo ovu današnju (koju su priču mnogi stari prijatelji i posetioci ovoga dana već napamet znali, jer ju je ovaj svake godine toga dana pričao bar jedared — morade da je prekine, velim, jer ču spolja žagor.</s></p>
<p><s>Stižu novi gosti.</s><s> Svi ućutaše i okrenuše se vratima.</s></p>
<p><s>Ulazi g. Kuzman, kaznačej, a dao ga Bog pa temeljan i on i njegova gospođa, sušta slika Verthajmove dvokrilne kase; za njim ulazi g. fizikus Milan Ružić (pređe Moric Rozencvajg; tako da nije morao da kvari monograme na salvetama, šnuftiklama i tako dalje) sa svojom ženom Natalijom i maloletnim sinom Miloljubom, jednim buljookim lepo obučenim detetom sa tankim nogama i golim kolenima, a za ovima g. Mirko, penzionar, sa ženom SteFkom i ćerkom Bisenijom koja je već pre jedanaest godina posluživala na slavama, i naposletku uđe i ona prva posetiteljka od pre podne, majka g-đice Marijole, devojčeta što poslužuje baš u ovaj par stare goste kaFama.</s><s> Ona je tek samo tako, samo časkom došla.</s><s> „Ja ću si tuj“, reče više za sebe i sede na jedan ćilimom pokriven sanduk.</s><s> Došla je samo da vidi kako joj ćerka poslužuje i da joj namesti haljine i kosu, ako što, to jest, bude malo u neredu.</s></p>
<p><s>— ’Ajd’, diž'te se! rekoše stari gosti, kad uđoše novi.</s></p>
<pb n="21"/>
<p><s>— Što, more, zar će’ iskočite! pita ih domaćin, ne znajući ni sam da li da ih gostoljubno zadrži ili učtivo isprati, pa je zato i stao pred njih i raširio onako ruke kao da hvata pile po avliji.</s></p>
<p><s>— Pa testo ne jedoste, gurabije ne uzoste, a veće iskačate!</s><s> Jolče, ela donesi gurabije! reče Keva, agitujući već kao i svaka domaćica za slatkiše.</s></p>
<p><s>— A hvala, hvala! klanja se g. Pera, veterinar.</s></p>
<p><s>-— Pa pričekajte berem jedno kaFe.</s><s> Jolo kerko, ’ajde poskoro po jedno kaFe! veli im domaćica.</s></p>
<p><s>— Blagodarimo, posluženi smo sasvim, onako ...</s><s> A moramo da se štedimo; moramo još nekima.</s><s> Deco, napred! komanduje TriFun, liferant.</s><s> — Ko što radi, ženo, ovo naše dete, vala, samo jede — i pokaza štapom na derana koji je baš tada svršavao s jednim kolačem i gledao koji će od ona dva koja držaše u rukama pre da počne jesti — umetlo se baš na tvoju Familiju.</s><s> — Gospoja Kevo, molim vas, nemojte mu više davati slatkiša.</s><s> Halav je i ždere pa ne zna šta je dosta, pa će da bude tutnjave noćas.</s></p>
<p><s>— Ama, dete je ... pa vikam ... miluje što je slatko i blago ...</s></p>
<p><s>— Ama, ostav’te, znam ja njegovu naraf.</s><s> — E, pa s Bogom, domaćine, s Bogom, domaćice!</s><s> Prošćavajte! veli TriFun, prolazeći kraj stelaža na kome se trese sav porculan.</s></p>
<pb n="22"/>
<p><s>— Prošće kako i kolje! smeje se domaćica, ispraćajući ih.</s><s> Će da dođe i vaša slava, pa ću ve pitam: el’ će vi milo bidne, kad se rasturuje drustvo?</s></p>
<p><s>— E, to mu je! reče liFerant, pa nabi šešir koji je za tri numere bio manji od glave i iziđe.</s></p>
<p><s>— Pa nemojte da nas smetnete s uma:</s><s> Kuzman i Damjan, Neumitni Vračevi! veli g. Pera, veterinar.</s></p>
<p><s>— Što!</s><s> Ama zar sag, pa i ti, gospodin-dokture?! zaustavlja ga Ivko.</s><s> Ete takoj si je toj!</s><s> Dor se jedan digne i iska da se otidne, vide i onija pa drugi ta se dizaju pa se kvari drustvo, veli domaćin i jedne zaustavlja, a druge posađuje kao ono majstori na vašaru što u jedared opšte sa svima mušterijama.</s></p>
<p><s>— Ne zaustavljajte nas ... moramo.</s><s> Moramo, reče gđa veterinarka, imamo još na jedanaest mesta da svratimo.</s><s> I oni nama, već, što kažu, i Bog zna kako, svake nam godine dolaze i posjećuju nas; a, što kažu, više puta i preko godine, a mi, kakvi smo, tek svake druge.</s></p>
<p><s>— More, pa i treće ... reče domaćin</s></p>
<p><s>— Pa, što rekoste, i treće.</s><s> Ja se, verujte, moram priznati da je do mene krivica — veli gđa veterinarka zabadajući špenadlu — ja se verujte i ne bih setila, al' moj Pera na to strašno pazi.</s><s> On to zna.</s><s> Ima sve slave u notesu zapisane, pa uvek zna kad ko slavi.</s><s> On to zna i vodi računa, a već po meni, kakva sam ja, Bog zna kad bih im i da li bih im <pb n="23"/> otišla!</s><s> Dok ja u njihovu kuću jedanput, dotle oni kod mene deset puta.</s><s> Baš onomad sretnem se s gospojom načelnikovicom, pa lepo vidim, baš ljuta žena na mene... prebacuje mi ... kaže mi:</s><s> „Ne, ne, nemojte ništa da mi govorite, znam da umete slatko da govorite ... neću da vas čujem, da vas čujem neću!«</s><s> Kaže ona, a vidim baš žao ženi.</s><s> Čisto mi žao, sramota me, misliće još žena da se valjda gordim!</s><s> A nije, Boga mi, nego mi taka naraf.</s><s> A tek mislim u sebi:</s><s> Bože, Cajo, dokle ćeš ti biti takva!</s><s> Još da nema one naše Ženske Podružine, ti se ne bi ni videla i sastala nikad sa svetom!</s><s> A ja sam tamo delovotkinja i koncepte pravim, a gospoja načelnikovica je predsednica.</s></p>
<p><s>— ’Ajde već, Cajo! reče muž.</s></p>
<p><s>— Izvol’te kaFu!</s><s> Što zar ću pa da vrnem kaFu? ču se tanki glasić g-đice Marijole.</s></p>
<p><s>— Fala, Fala, Jolo! reče g-đa veterinarka, pa uštinu devojče za obraz i poljubi je.</s><s> Neću moći spavati, ako još jednu popijem.</s></p>
<p><s>— Koj’ neje pija kafu?! stade pitati devojče i okretati se po sobi.</s></p>
<p><s>— Hajde baš da vas oslobodim tereta! reče jedan gost i uze pa popi oba Fildžana kaFe.</s></p>
<p><s>— Pa ela-te, izvolevajte jutre berem na patericu; paterica se vika ženski svetak! veli domaćica,</s></p>
<p><s>— Dakle, nadajte mi se sutra zasigurno! veli g-đa veterinarka.</s></p>
<p><s>— Hoćemo li već jednom? reče nestrpljivo g. Pera.</s></p>
<pb n="24"/>
<p><s>— Ama molim vas, molim, umeša se g. Mirko, penzionar, pa ostan’te malo.</s><s> Nemojte da pomislimo da je to zbog nas.</s></p>
<p><s>— Ah, taman posla! izvinjavaju se gosti, spremni za odlazak.</s></p>
<p><s>— To je ono, veli g. Mirko, što kazali:</s><s> „Došli diviji pa isterali pitome.“</s></p>
<p><s>— I vas će, i vas, ne bojte se, veli starateljski sudija.</s><s> Danas meni, sutra tebi!</s><s> Znate kako kažu.</s><s> — A jesmo l’, Boga ti, ženo, bili kod našeg Jelesija, kod poštara?</s></p>
<p><s>— Nismo, znam dobro, veli žena.</s><s> Sećam se baš dobro da smo samo prošli i zavirili, a ti reko:</s><s> „Hajd’ da ostavimo za posle, kad udarimo natrag.“</s></p>
<p><s>— Dobro, kad ti veliš.</s><s> Ama, znaš, samo da se kako ne obrukamo; ako smo već bili pa mu odemo još jedared.</s></p>
<p><s>— Ama berem kafu? navaljuje domaćin.</s></p>
<p><s>— Fala, domaćine.</s><s> A što me teraš, kad eto ja sam idem, veli starateljski sudija.</s><s> Naučio sikter-čorbu, ha, ha, ha!</s><s> Kažem mu, gospodin-Mirko: a što me tera, kad eto ja sam idem.</s></p>
<p><s>Smeju se obojica.</s></p>
<p><s>— Pa još jedna kaFa baš može?</s></p>
<p><s>— Blagodarim, veli starateljski sudija, to bi mi bila devetnaesta od jutros.</s></p>
<p><s>— Ne mari vam taj za kućevne kaFe, opada ga g-đa sudinica, uvek se zbog toga svađam s njim.</s><s> „Ne umeš ti nikako da mi ispečeš kaku kao u kafani“, sekira me on, kao da se kaFa peče, a ne kuva!!</s><s> Ja kad skuvam <pb n="25"/> sebi u lončić, — onda bar znam da pijem kafu!</s><s> - Ja hoću u lončić, a on u džezvu.</s></p>
<p><s>— E pa s Bogom! veli g. Pera.</s></p>
<p><s>— Zar baš odoste? graknuše nekolicina od sedećih.</s></p>
<p><s>— Dakle:</s><s> Sveti Alimpije Stolpnik! klanja se g. Pera i izlazi s gospođom.</s></p>
<p><s>— Pavlov-dan! klanja se g. starateljski sudija i izlazi s gospođom.</s></p>
<p><s>— Sveta Petka Paraskeva! veli sreski pisar i pokloni se i ode i on s gospođom.</s></p>
<p><s>— Izvinite, što vam kvarim ovako lepo društvo, ali, verujte, moram, reče jedan dotle i neopažen iz budžaka, i pokloni se i ode.</s></p>
<p><s>— Ko je ovaj čovek? pita kaznačej domaćina.</s></p>
<p><s>— Ovaj čovek? veli domaćin pa ućuta za malo.</s><s> A koj će da ga znaje!</s><s> Trebe da je neki prijatelj, ama ga ete ne znavam sag.</s><s> A trebe da je dobar čovek; i prilega na toj! završi Ivko panegirik nepoznatome, i ako je ovaj malo čas u zabuni seo na tuđ šešir i sedeo na njemu sve vreme dok je na slavi bio.</s></p>
<p><s>I svi se složiše da je to bio neki mora biti dobar čovek, i ako ga niko nije poznavao.</s></p>
<p><s>Pauza.</s></p>
<p><s>Da bi prekinuo pauzu, g. penzionar se okrete domaćinu:</s></p>
<p><s>— E, mora ti se, majstor-Ivko, priznati da imaš, vala, krasan dan za slavu! reče g. penzionar.</s><s> Lep dan!</s><s> Nije Fajde!</s></p>
<p><s>— Ja!</s><s> Doista!</s><s> Osobit! ču se iz raznih 'budžaka.</s></p>
<pb n="26"/>
<p><s>— A, pa Đurđev-dan je uvek lep, obično je uvek lep dan! reče g. kaznačej.</s></p>
<p><s>— Jeste, uvek je lep! rekoše još četvoro u jedan glas.</s></p>
<p><s>— Jolo, šapnu domaćica i dade očima znak Marijoli, da posluži goste vinom.</s></p>
<p><s>Služi se.</s><s> Pauza.</s></p>
<p><s>— More, pa i nije uvek.</s><s> Kakvih sam ti ja sve Đurđev-danova zampamtio, Bože moj, pa jedna nesreća, jedan kijamet prosto; da Bog sačuva! veli g. Mirko.</s></p>
<p><s>I gosti nekako osetiše odjedared kao da je neko sa snegom po kaputu, šeširu i čizmama ušao u sobu i uneo zimu unutra.</s></p>
<p><s>— Pamtim ja lepo kao da je juče bilo, beše to, čekaj, molim te, pre... pre. .. pre... dvadeset i dve, iš, Boga mi, biće i pune dvadeset i tri godine (počeo sam već po malo da zaboravljam... ostarelo se), ali znam dobro da sam već bio pomoćnik kaznačejstva (ne znam da li se ti, SteFka, sećaš), reče penzionar ženi do sebe — pamtim lepo kakva je nesreća napolju bila, da smo morali opet uneti furunu u sobu i ložiti baš na ovaj isti današnji dan.</s><s> Te su godine, sećam se dobro, mnogi ćurići crkavali.</s></p>
<p><s>Svi izjavljuju svoje čuđenje a g-đa Natalija fizikusovica još kao i neko sažaljenje prema rano uginulim ćurićima, pa namestila usta onako prijatno, i onako sačustvujući klima glavom i reče:</s><s> Na, mogu misliti!</s></p>
<p><s>— Ta nemojte dalje, kad eto, što Fala Bogu svi pamtimo, preklane znate kako je bilo <pb n="27"/> na današnji dan.</s><s> Prosto da čovek lepo ne iziđe iz svoje rođene kuće.</s><s> Te ne znam kiša, te vetar, te kao na Formu snega; blato, pa čoveku Formalno došla, što kažu, duša mokra, reče drugi onaj Nepoznati, koji je takođe poodavno došao pa nikako da se makne iz ove kuće a koji se tek sad malo otkravio i malo veći monolog izgovorio.</s></p>
<p><s>— Pa i to, što rekoste, preklane, eto kako je preklane bilo ! veli penzionar.</s><s> Nije fajde, pobožan čovek naš Ivko, pa mu i svetac pomaže.</s><s> Aha, ha, ha! smeje se i tapše domaćina po ramenu.</s></p>
<p><s>— Toj će mu bidne! smeje se domaćin.</s></p>
<p><s>— A jutros još kao da je izgledalo da neće biti tako lepo.</s><s> Ja sam, verujte, živ premro bio, veli onaj.</s><s> Ne znam samo da li ste i vi primetili? veli Nepoznati.</s></p>
<p><s>— A vi je li ste, prijatelju, dobili kafu? zapita ga domaćin, čudeći se da je još tu.</s></p>
<p><s>— A, jesam, jesam, hvala! zahvaljuje onaj.</s></p>
<p><s>— A, ništo, sal si pitujem, zašto znaš može da se i zab’ravi!</s><s> Pa si otide čovek bez kaFu, reče Ivko, pa mu se malo posle okrenu.</s><s> Znaš, gospodine, slava je, mnozina su čoveci.</s></p>
<p><s>— Jeste ! veli domaćica, i men’ mi beše nekoj vreme stra’!</s><s> Kad bi pred leganje, a Ivko si izišeja beše na dvor u šes’ po turcki, pa kad se vrnuja, a on reče:</s><s> „Kevo, mori, ’oće, reče, da ni se batiše slava, će vrne, reče, ćiša ; natuštilo se, lele, reče, otutke odi Prokupačko.“</s><s> A men’ mi pa bi žal, pa <pb n="28"/> vikam:</s><s> Da ne da Gospod, berem za sutra, a posle, vikam, ako će, što mi veće treba lepo vreme!</s></p>
<p><s>— Ah to je divno! prihvati Nepoznati.</s><s> I tako vi ste se bojali a niste imali zašto!</s><s> Ha, ha!</s><s> E, tako je to.</s><s> Ne zna čovek nikad unapred; vreme je, pa se za čas promeni.</s></p>
<p><s>— Jeste, alis takoj, reče Ivko, pa ga pogleda, onako malo kradom ga zagleda od glave do pete.</s></p>
<p><s>— A eto moj komšija, kad je lane slavio Mitrovdan, pa do pet u jutru ne može biti lepše.</s><s> Majski dan formalno, faktički letnji dan, a oko šest kad tek se ujedared smrče, pa zaokupi najpre vetar, a posle jedna kiša, i jedan sneg i prosto jedna nesreća!</s><s> To beše grozan a ujedno i divan trenutak!</s></p>
<p><s>— Jolo, ela na gospodina jedno kaFe! reče Ivko devojčetu i pokaza na govornika.</s></p>
<p><s>— Ah, kakav buran dan!</s><s> Sećam se lepo kad dunu, pa mi diže šešir s glave, a ja da u’vatim šešir a on mi izvrnu kišobran.</s><s> Ode sav bestraga.</s><s> Ah, to je bilo tragično, upravo tragikomično; da, da, sasvim tragikomično.</s><s> Zar ne, gospođice? reče obraćajući se Marijoli koja mu okrete ljutito leđa i naprći usnice.</s><s> Morao sam nov da kupim, a i onaj je bio nov novcit, svilen, za dvadeset i šest Franaka mi dao jedan moj dobar poznanik, jedan koji me prosto obožava, i to samo kao meni, po koštanju.</s><s> Kako vam se to dopada?! završi onaj srčući kaFu i gledajući po gostima, a počešće na Marijolu.</s></p>
<pb n="29"/>
<p><s>— Pravo kažete, ne zna čovek nikad kako će da bude, pa zato baš i kažem malo čas mom prijatelju Ivku da je srećan s danom...</s><s> A kol’ko ono imaše ti soba?</s></p>
<p><s>— Pa, slava Bogu, kako za nas jedni prostaci ljudi, dosta.</s><s> Ete ova ovde i ona što gu vidiš i ona treća i jedno sopče, mutvak i kiler.</s></p>
<p><s>— A to je tvoja kuća, je li, domaćine?</s></p>
<p><s>— Naša, gospodine !</s><s> Od tatka mi ostade; tatko mi tu jošte imaše, a ja si salte kupi od komšiju jedno parčence od avliju, tam’ kude je sag šupa, kako gu vija vikate, za drva i kenef, da prošćavate.</s></p>
<p><s>— Blago vama, veli g-đa penzionarka, kad eto tako lepo imate svoju kuću, pa se ne morate svaki čas seliti.</s><s> To će me seljakanje i sa’raniti pre vremena, a mi se svaki čas selimo.</s></p>
<p><s>— E pa sad se ne seliš, veli g. Mirko.</s></p>
<p><s>— Pre sam se selila iz mesta u mesto, a sad iz male u malu.</s><s> Je l’ ono samo seoba, ne valja ono!</s><s> A da si me poslušo kad sam ti govorila, mogli smo imati svoju kuću.</s></p>
<p><s>— Jest, a otkud da kupim i gde da kupim, kad sam neprestano menjao mesta.</s><s> Treba novaca.</s></p>
<p><s>— Tek ja znam, da to ništa ne valja, veli g-đa penzionarka.</s><s> Kad pogledam samo na stvari, a meni se tek stegne oko srca.</s><s> Sve vam to polupano i iskr’ano i odrano ko da su Čerkezi lupali.</s></p>
<p><s>— Dve seobe jedna paljevina!</s><s> Eto to ti je! veli Kuzman, kaznačej, koji je, naravno, kao <pb n="30"/> svaki kaznačej, imao ne jednu kuću, jer puž bez ljuske i kaznačej bez kuće, ne da se ni zamisliti.</s></p>
<p><s>Opet pauza.</s></p>
<p><s>— Pa jeste l’ imali, gospoja, gostiju? zapita g-đa kaznačejka, oslobodivši se kraj muža.</s></p>
<p><s>— Pa, spolaj na Gospoda, beše gi dosta, sijasvet!</s><s> I u ovuj i u onuj sobu beše gi puno, kako semke u lubenicu, veli domaćica.</s></p>
<p><s>— A šta znate! veli g-đa kaznačejka.</s></p>
<p><s>— Živi ljudi pa se obilaze.</s><s> Još da nema ovih slava, ne bi se, Boga mi, kažem ja, znalo ni da smo komšije! veli penzionar.</s></p>
<p><s>— Pa izvol’te i kod nas — umeša se g. fizikus Mor... — ovaj, Milan, koji je do sad samo ćutao i samo se učtivo i simpatično smešio.</s></p>
<p><s>— Istina!</s><s> A koju slavu slavite pita g-đa penzionarka.</s></p>
<p><s>— Pa uzela ja i moja gospođa, jeste, da slavime treći dan Duhova, jeste! veli g. fizikus.</s><s> Dakle mi sme tako slobodni, mi se nadame.</s></p>
<p><s>— Pa naravno, doći ćemo, veli g-đa penzionarka.</s><s> A izvol’te i vi kod nas, naša je slava pre vaše, još nekoliko dana.</s><s> Mi slavimo Svetog Nikolu, ovog letnjeg.</s></p>
<p><s>— Istina!</s><s> A što, gospoja, letnjeg?</s><s> Bože, letnjeg da slave! čudi se g-đa kaznačejka ravnodušnim glasom.</s></p>
<p><s>— Pa znate, ono sve jedno je, jedan Nikola je ko i drugi, letnji ko i zimnji.</s><s> Samo Cigani, što kažu, prave razliku.</s><s> Oni vole <pb n="31"/> <hi>Đurđev dan</hi> što im donosi leto, a mrze <hi>Đurđica</hi> sa njegovim lapavicama, vetrom i snegom.</s><s> — A nama sve jedno!</s><s> Zimnjeg slave mnogi; već ko ti ga i ne slavi!</s><s> Pa tako niko nikom skoro i ne može da ide u posjetu.</s><s> A letnji je već drugo, pa ja i Stefka dogovorili se još pre dvadeset i više godina i javimo preko novina: nek izvole prijatelji na letnjeg na čestitanje.</s></p>
<p><s>— Nije drukše! reče neko u društvu.</s></p>
<p><s>— Ta šta mi to kazaste! čudi se g-đa kaznačejka ravnodušno.</s></p>
<p><s>Opet jedna pauza, koju prekide domaćin iz učtivosti prema gostima (a naročito prema g. Mirku čijim se poznanstvom ponosio), pa stade hvaliti Sv. Nikolu.</s><s> Hvalio ga je kao najvećeg sveca kojega najviše Srbi slave.</s><s> Ivko je rado čitao „žitija Svetih«, znao ih na izust, i ni jedan mu se svetac, veli, nije tako dopao kao isti Sv. Nikola.</s><s> Toliko ga svet slavi, a, veli, i zaslužio je to.</s></p>
<p><s>— Jošte malecno detence doklen beše Sv. Nikola, veli Ivko, ne tejaše da sisa u sredu i petak; sisku da ne vidi i gura gu sas ruke!</s><s> Ne tejaše, demek, da blaži, eli, što si vija zborite, da si <hi>premrsi</hi> sredu i petak.</s><s> Jošte onda, more, pa vidoše ubavo tatko i majka mu, Teofan i Nona, što će gi detence napraji veliki čes’ i će stane naj-golem svetak u sav kristijanlak!</s></p>
<p><s>— Doista, priznaju mnogi, najveći svetac, ima najviše slava; pola Srbije i Srpstva slavi ga, veli neko iz budžaka.</s></p>
<pb n="32"/>
<p><s>Gđica Marijola koja je po nekom instinktu znala kad treba da posluži, uđe i sad i stade posluživati vinom i slatkišem.</s><s> Mlađi uzimaju i vino i slatkiše, a stariji samo vino, a za slatkiše izvinjavaju se slabim zubima.</s></p>
<p><s>— Izvol’te puslici, nudi g-đica Marijola g. Mirka.</s></p>
<p><s>— Fala, dete.</s><s> He, he, da si me pre četrdeset godina poslužila, veli g. Mirko, pa da i uzmem puslicu, al’ u šezdeset sedmoj nisu mi, dete, više zubi za to.</s><s> Za Marijolom ide domaćin i sa najljubaznijim licem nosi tanjir sa duvanom i cigar-papirom po njemu ozgo, pa i on služi i nudi goste.</s></p>
<p><s>— Izvol’te.</s><s> Koj’ pije tutun, nek se posluži.</s></p>
<p><s>Svi prave cigare.</s></p>
<p><s>Opet pauza.</s></p>
<p><s>— A ti, gospodin-Mirko, ne čuriš li?</s></p>
<p><s>— Kako reče? pita g. penzionar Ivka.</s></p>
<p><s>— Vikam: ti zar ne pušiš, gospodin-Mirko ?</s></p>
<p><s>— A, Fala, Fala, ne pušim.</s><s> Ili, to jest pušio sam nekad, a sad da ga ne vidim ; da ga ne vidim, isti duvan !</s></p>
<p><s>— Bože Gospodi! čudi se domaćin.</s><s> Pa sag ič li ne piješ tutun, gospodine!</s></p>
<p><s>— Bože sačuvaj! veli g. Mirko.</s><s> Ama nikako!</s></p>
<p><s>— A sad biste baš — umeša se kaznačej — kao penzionar mogli i trebali da pušite, da, ovaj...</s></p>
<pb n="33"/>
<p><s>— Da pravite onako, što kažu, znate, malo dviženija... prihvati g-đa kaznačejka.</s></p>
<p><s>— Ta i to — reče kaznačej — al’ i onako, zbog dugog vremena.</s></p>
<p><s>— Pušio sam ti ja, ko što malo čas rekoh, moj gazda-Ivko, te još kako sam pušio! veli g. Mirko, obraćajući se Ivku koji se zamajao posluživanjem cigara pa i ne sluša, dokle ga ne gurnu domaćica i on ostavi duvan i dođe sa ljubaznim licem da sluša g. Mirka.</s><s> Pušio sam, pa kao svaki Turčin.</s><s> I mučno da je u moje vreme bilo čoveka koji bi takav tirijaćija bio ko ja nekad.</s><s> Samo u duvanu da ne oskudjevam, za to sam se starao.</s><s> A sad, vala, mogu po meni baš slobodno da ga i ne sade.</s><s> A pušio sam četrdeset i pet godina ravno, od petnaeste svoje godine pa do pre sedam, a sad mi je šeset i sedam — na Ognjenu Mariju uzeću šeset i osmu, a moja baka šeset i prvu, a Biseniji će na Malu Gospojinu...</s></p>
<p><s>— Ta šta si opet okupio, mari ko za tvoje godine! prekide ga g-đa Stefka.</s></p>
<p><s>— A pravo veliš, naučio sam sve s ciframa, pa i ne pitam je l’ kom to po volji.</s><s> He, he, veliš moje godine.</s><s> A kam’ sreća da su moje nego nisu moje.</s><s> Moje su samo ove što su mi još ostale, a one, što kažeš da su moje, da su moje, bile bi kod mene, al’ su otišle, prošle.</s><s> Ko što vam rekoh šeset osma . . .</s></p>
<p><s>— Ta šta govorite!?</s><s> Šeset osma?</s><s> A ja vam ne bih dala ni ...</s></p>
<pb n="34"/>
<p><s>— Jok, jok, ne gledajte vi gospoja, na mene!</s><s> Ako sam ja ovaki i ovako izgledam, ipak sam ja šeset i sedam Mesnica doživeo.</s><s> Ama u moje vreme nije se znalo za bele kafe i krofne, niti se znalo za te miliprote, ni za te supe i sosove!</s><s> Nego kačamak i proju, pa kupus u užičkom loncu zemljanom, pa kako se koji dan više podgreva a ono sve bolji, ja kako!</s><s> Pa, gospoja, brate, proje; „pa proja baje, kupusa nestaje!“</s><s> Ja kako, ali ja vam još ne znam šta je to zubobolja, niti mi je i jedan zub moj blamiran!</s></p>
<p><s>— Ha, ha! smeje se kaznačej, ono mi se dopada, kako ono rekoste:</s><s> „Proja baje. kupusa nestaje!“</s><s> Ej, gospodin-Mirko!</s><s> Bog te vido!</s></p>
<p><s>Svi se smeju, a g. kaznačej briše suze od smeha i počinje već da štuca.</s></p>
<p><s>— Pa sag, ama baš ič li ne čuriš, gospodin - Mirko?! čudi se domaćin.</s><s> Bože Gospodi, svašto na ovaj svet!</s></p>
<p><s>— Sad nikako, a pre sedam godina, oka zrela bajinovca, ravna oka, — pa ne sastavi ni dve nedelje!</s><s> Eto živa moja Stefka, — nek mi ona ne da lagati — eto ona zna, kako sam i koliko mesečno pušio.</s></p>
<p><s>A g-đa Stefka i ne gleda, nego gleda preda se, pa mahnu glavom i rukom kao da je htela, reći:</s><s> Ma’ni!</s><s> Pomenulo se, a ne povrnulo se !</s></p>
<p><s>— „More ti svake godine popušiš po jedan par haljina!“ veli mi ona ljutito.</s><s> „I džube, ženo, reci i čitavo džube“, diram je ja.</s><s> „I ja sam vidim, ama ne mogu, nemam kud, naučio sam!“</s></p>
<pb n="35"/>
<p><s>— Pravo kažete! umeša se onaj Nepoznati.</s><s> Isti sam vam takav i ja (Ivko se opet okrete, pa ga gleda neko vreme).</s><s> Ja čim se probudim, to mi je prvo, da se mašim za tabakeru.</s></p>
<p><s>Ivko dade Marijoli očima znak da posluži Nepoznatoga kafom.</s></p>
<p><s>— Blagodarim, reče ovaj, kad mu doneše kafu, neka se malo ohladi, ja pijem radije hladnu.</s><s> — Još se nisam ni digao iz kreveta, ni umio, a ja već odmah pravim cigaru i pušim još onako neobučen, ležeći u krevetu.</s><s> I to mi je, nećete mi verovati, baš najslađa cigara.</s><s> Najslađa cigara.</s><s> Verujte.</s><s> Božanstveno nešto; bar za mene !</s></p>
<p><s>— Ima ... ima!</s><s> Ima takvija čoveci što su, što se kaže, tirijaćije na tutun! veli mu domaćin, a na licu mu čitaš lepo, kako se muči da se seti, gde se to on morao i mogao poznati s tim čovekom!</s></p>
<p><s>— E isti sam vam takav i ja bio ko što vi ono malo čas za sebe rekoste, veli penzionar.</s><s> Pa, ko što rekoste, još u krevetu dok sam, čim se probudim i još onako neumiven a ja odmah jala za tabakeru ispod jastuka — a tako sam naučio putujući po srezu dok sam još bio sreski pisar — pa u krevetu pušim.</s><s> Ljuti se Stefka moja, ova do mene, pa veli:</s><s> „Ta čekaj bar da uzmeš slatko.“</s><s> A ja kažem:</s><s> „Džaba ti tvoje slatko, ovo je moje slatko; od ovoga ništa slađe na svetu!“</s><s> Pa pušim u krevetu.</s><s> A po nekad i noću, usred noći se probudim, napravim cigaru pa pušim, u mraku!</s></p>
<pb n="36"/>
<p><s>— Ta šta to govorite!</s><s> Tako pasionirt! čudi se g-đa Natalija.</s></p>
<p><s>— Ah, dozvolite mi, reče onaj Nepoznati, da vam primetim učtivo, ali vi nemate, gospođo, ni pojma kako je to kad se čovek navikne!</s><s> Gospođice Marijola, lepo bih vas molio za jednu žižicu.</s><s> O, velika hvala! reče i zapali cigaru i puštaše zadovoljno dimove.</s></p>
<p><s>A Ivko skoro zaboravno sve društvo, pa jednako lupa glavu: ko može taj biti što nikako ne odlazi, a već je četiri puta poslužen kaFom' (I što je najstrašnije, kaže da može sijaset kaFa da popije!) Aja!</s><s> Nikako da se seti.</s></p>
<p><s>— Evo ja mislim, nastavi ovaj, da bih tri dana mogao biti mrtav gladan bez mrve hleba, a ni pola dana, ne ni pola sahata ili časa bez cigare! i pogleda blaženo i nekako milo na cigaru i dim koji se dizaše od nje.</s><s> Slavno je to!</s></p>
<p><s>— Razume se! reče neko iz društva, kome je to po svoj prilici bila i prva a i poslednja reč u ovom društvu.</s></p>
<p><s>— I da mi neko, na primer, tako gladnom, metne preda me i ostavi da biram, na jednu stranu biFtek, ili kakvo drugo najlepše jelo, a na drugu stranu cigaru, pa da mi kaže:</s><s> Biraj sad koje ćeš od ovoga dvoga, jedno ili drugo, ja bih ...</s></p>
<p><s>— Ti bi uzo i jedno i drugo! upade mu malo, kao rekao bih pakosno i bagatelišući g. Mirko koji je već počeo bivati nervozan.</s></p>
<pb n="37"/>
<p><s>— O varate se, jako se varate, stari gospodine!</s><s> Ja bih, verujte, bez ikakva predomišljanja uzeo onu cigaru, a ne bih ni pogledao na taj ručak.</s><s> Pristao bih da gladujem još tri dana.</s><s> Možete misliti šta hoćete, ali ja sam bar takav.</s><s> Čini mi se da bih umro bez duvana.</s><s> Vazduh i duvan, to je moj elemenat!</s></p>
<p><s>— A, ima to takih ljudi, reče neko.</s></p>
<p><s>— Čini vam se to.</s><s> To je samo uobraženje jedno i ništa više, kažem ja.</s><s> To vam se samo tako čini, reče g. Mirko obraćajući se gostima, a kad čujete i kad saslušate ovo, što ću vam sada ispričati, što je sa mnom istim bilo, — onda ćete i vi svi drukčije misliti.</s></p>
<p><s>— Moguće, sasvim moguće.</s><s> Pardon, gospodine! veli onaj.</s><s> Nisam tako razumeo i mislio.</s></p>
<p><s>— Da mi je pre sedam ...</s></p>
<p><s>— Molim, molim.</s><s> Pričajte samo, ja sam puno ljubopitan! prekide ga onaj.</s></p>
<p><s>— Da mi je, vi’te, ko reko pre sedam godina, poče g. Mirko višim i jačim glasom, da ću ja moći bez toga duvana i po sahata — ja bih, verujte, držao da je lud čovek koji ne zna šta govori.</s><s> Jer ja sam pušio dušmanski.</s><s> Jednu pušim, a drugu već pravim; čim jednu izbacim a ja odmah drugu zadenem u muštiklu (imao sam nekih sedam sve ispušenih muštikala a sve od prave pene i ćilibara).</s><s> Pa radnim danom, kad sam u poslu, i Bože pomozi, ali nedeljom, kad nemam posla, a ja lepo da se ošugam onako zaludan.</s><s> A i inače <pb n="38"/> slabo pišem, a i ne čitam, nešto zbog očiju, a nešto i za to, što, brate, sadanje knjige nisu ka pređašnje; sve neke ljubezne stvari a nema da se, na primjer, opisuju Napolona Bunaparte ratovi, bojevi i lovovi na elefante i tigrove, pa da se, brate, budi junačestvo u narodu.</s><s> Ništa od svega toga, pa nedeljom jedna nevolja!</s></p>
<p><s>— No, mogu misliti!</s><s> Naučili ste da ste u poslu.</s><s> Molim vas, ne prekidajte, samo danje! veli onaj.</s></p>
<p><s>— Jeste, uvek sam mrzeo badavadžije! veli penzionar, pogledav Nepoznatoga onako ispod očiju, pa nastavlja pričanje.</s><s> A ja, ko što vam rekoh, uzmem ispod kreveta nedeljom onu veliku paklu duvana, razastrem jedne zvanične novine — reče i zasuka rukave — pa rastresem bajinovac po njima, tako za pola oke ili nešto manje, pa sednem pa pravim cigare.</s><s> Napravim da mi je dosta sve do druge nedelje.</s><s> Tako sam vam ja radio.</s></p>
<p><s>— Užasno! reče onaj.</s></p>
<p><s>— E pa tako vam je trajalo to sve do ovog sadašnjeg monopola, nastavi g. Mirko, a kad dođe monopol, te poskupi duvan, a i gori je, a ja već počo ...</s></p>
<p><s>— Sto monopola neka se uvede, ali ja moram pušiti!</s><s> Pardon, izvolite samo dalje.</s></p>
<p><s>— Uđem ja jednom da kupim duvana.</s><s> Dam šeset para za paklo.</s><s> Kad uzo paklo, nemaš ga, brate, šta videti!</s><s> Kad stegnem, a ono se skupi ko sunđer.</s><s> Daj drugu, daj treću, četvrtu, sve take iste.</s><s> Ej, Mirko, šta si dočekao! <pb n="39"/> Ta ovo je skupo ko šaFran.</s><s> Ništa, uzmem ja!</s><s> Dva tri dana posle toga uđem opet i kupim.</s><s> Opet tako, uzo ja da biram, jedva nađem jednu nabivenu, uzmem nju, kad otvorim, sitno, brate, ko burmut, samo trunje i prašina.</s><s> Pa ovo je đubre, sitno! rekoh ja. — „Moguće!“ kaže mi šegrče.</s><s> — Ta kakvo „moguće“, kad je tako! — „Pa vi hoćete punu paklu!“ kaže mi on.</s><s> — Pa ko će ovo da naknadi? pitam ja. — „Pa kad nije pred svedocima otvorena, ne vredi vam ništa, morate drugu kupiti“ veli mi onaj matori koji se diže ispod tezge.</s><s> Ne kupujem ja, vala, više!</s><s> Bacim im paklo i iziđem onako ljut iz dućana!</s><s> Ostavim i pare i duvan.</s><s> Da ti ja sad tu dovodim dva svedoka za jednu paklu — to, vala, nećeš doživeti! rekoh i odoh bez s Bogom.</s></p>
<p><s>— A, to nije samo vama pasiralo ...</s></p>
<p><s>— E nećeš više, Mirko , da pušiš! rekoh ja.</s><s> A moj prijatelj Marko, kaznačej (umro je, Bog da mu dušu prosti, a poznavali smo se i živeli ka braća nekih trideset i sedam godina; umro je onomlani kao kaznačej druge klase) ...</s></p>
<p><s>— Ta nije moguće! veli onaj.</s></p>
<p><s>— Šta nije moguće? pita g. Mirko.</s></p>
<p><s>— Ta da je g. Marko umro; ta lane sam ga video!</s></p>
<p><s>— Koga, brate?</s></p>
<p><s>— Pa Marka, kaznačeja!</s><s> I posle, on nije bio tako star, kao što se bar iz vašeg pričanja vidi.</s></p>
<pb n="40"/>
<p><s>— Ama šta vi !</s><s> Zar je jedan Marko, kaznačej!</s><s> I posle ko zna kog vi kaznačeja mislite!</s><s> Umro je, brate, kako da nije umro; ostavio udovicu, gospoja-Nastasiju, eno još i danas žena nosi crno ... i troje dece. —</s></p>
<p><s>— Ah, imate pravo.</s><s> Pardon!</s><s> Onaj je bio pomoćnik kaznačejstva i nema dece, taj što ga ja mislim.</s></p>
<p><s>— Ne mislite vi, brate, ništa!</s><s> — Ama gde sam stao?</s><s> A, ja!</s><s> A pokojni Marko čuo to šta sam kazao pa kaže:</s><s> „Ko, zar ti da ostaviš duvan! ’Ajde batali!</s><s> Kome ti to!</s><s> Ko, zar ti?“</s><s> — Ko, zar ja da ne mogu da ostavim duvan?! — „E, pa videćemo!“ veli on.</s><s> — E baš i videćemo, vala! velim ja.</s><s> Ja moj groš ne dadoh više, vala, za taj duvan.</s></p>
<p><s>— No ovo je sve to interesantnije! uzvikuje onaj.</s><s> Znam već sve.</s><s> Opkladili ste se, je-l-te ?</s></p>
<p><s>G. Mirko ga samo pogleda pa izvadi plavu džepnu maramu.</s></p>
<p><s>— Pa onda? pita onaj.</s></p>
<p><s>— „Pa onda“, kada znate bolje nego ja sam, koji sam sve to i doživeo, onda ’ajde pričajte vi!</s><s> Izvol’te samo, pričajte! reče prgavi starac i stade previjati na kolenu svoju veliku plavu maramu.</s><s> Ta da!</s></p>
<p><s>— Molim ...</s></p>
<p><s>— Molim i ja vas.</s><s> Izvol’te samo, pričajte šta je dalje bilo; a ja vas neću prekidati ko vi mene jednako što prekidate, reče i stade prgavo brisati maramom brkove... ja kako!</s></p>
<pb n="41"/>
<p><s>— Ta, Mirko .... umiruje ga g-đa Stefka.</s></p>
<p><s>— A, ta meni je dosta samo malo ... (pa se zakašlja) ... kad se naljutim, džaba ti onda i razgovora i pripovedanja!</s></p>
<p><s>— A, svi su starci takvi.</s><s> Badava! ostarina i omladina nikad se ne složi! veli onaj polako nekom do sebe.</s></p>
<p><s>— Pa što beše tag, gospodin-Mirko? pita ga domaćin.</s></p>
<p><s>Nakašlja se g. Mirko, na nastavi višim i jačim glasom, a sve kradom pogleda, kad će ga opet onaj prekinuti!</s></p>
<p><s>— „U šta da se kladimo, da ga nećeš ostaviti?“ veli mi Marko, taj moj prijatelj, za koga vam malo čas rekoh da je umro.</s><s> — Neću da se kladim, nego ti evo kažem, da neću da pušim, a to je vala, mislim, valjda, dosta. — „Ama da se opkladimo, veli on, nikako drukče!“</s><s> Moradoh naposletku.</s><s> Opkladimo se u jedno nazime.</s></p>
<p><s>— Ha, ha!</s><s> Zar nisam pogodio?!</s></p>
<p><s>— I ja poklonim momku odmah tu u kafani i tabakeru od pakfona, a bilo je u njoj, čini mi se, i nešto malo duvana, i muštiklu od pene, a dobio sam je na dar od nekog Ibraima, teftedara, kad smo uređivali granicu pa se upoznali i posle se pozdravljali često po prilikama.</s><s> I kako sam se tada zarekao, tako ni dan-danji nisam vam ja uzeo tu cigaru u usta, ama nikako!</s><s> Džaba mu, ko je voli; ali ja nikako, ama nikako.</s></p>
<p><s>— Veličanstveno!</s><s> Divota!</s><s> I dobili ste opkladu?! uzviknu onaj.</s></p>
<pb n="42"/>
<p><s>— Dobio, brate slatki, ja kako! veli g. Mirko malaksalim i skoro plačevnim glasom, kako da ne dobijem, kad sam se nasigurno kladio!</s><s> Dabome da sam je dobio, kad vam kažem da nisam posle nikad uzeo ni cigaru ni dima jednog pustio! </s></p>
<p><s>— Divota! opet onaj.</s></p>
<p><s>— Divota — nedivota, to mu je sad, al' ja ne pušim više.</s></p>
<p><s>— A je-l-te da vam je s početka bilo teško; je-l-te, priznajte! reče opet onaj.</s><s> Ne pušite, istina, čovek ste od reči, naravno.</s><s> Ali tek tek i sad kad neko puši, je-l-te da vam je teško?</s><s> Znam ja!</s></p>
<p><s>— Ama kako teško ! oseče se g. Mirko pa se zakašlje.</s><s> „Znam ja!“</s><s> Zna on bolje nego ja!</s></p>
<p><s>— Nauka! reče domaćin.</s></p>
<p><s>— Ono jest istina, s početka mi je bilo dosta neobično.</s><s> Nije šala, četr’es i pet godina, al’ opet ... posle je išlo sve lakše.</s><s> Kupim badema, pa jedem, gospoja, da zavaram usta.</s></p>
<p><s>— Dakle badem je sredstvo ... da ... reče kaznačejka.</s></p>
<p><s>— Ili kupim šećerleme i ratloka kod onoga Janaćka Čikiridesa, likerdžije na ćošku što je, pa tako, kao što sam malo čas reko, zavaram usta.</s></p>
<p><s>— Naravno, navikli ste se! reče neko.</s></p>
<p><s>— I sad ne pušite, čudi se g-đa fizikusovica.</s></p>
<p><s>— Nikako, gospoja.</s></p>
<pb n="43"/>
<p><s>— I furt jedete bonbone i kartacetle? pita g-đa fizikusovica.</s></p>
<p><s>— A, ne, to sam samo neko vreme radio, samo prvih dana.</s><s> A sad uzmem ev’ ove moje brojanice (a dono mi ih je Nastas, leceder, sa hadžiluka iz Jerusalima), pa ih prebrajam.</s><s> Zabavljam se tako, gospođa, da zavaram prste, pa kao da pravim cigare.</s></p>
<p><s>— Gospodi Bože, čudi se domaćin.</s><s> Svašto na ovaj svet!</s><s> Da gledaš, a ti da ne čuriš !</s></p>
<p><s>— More, ne samo što ne pušim nego još svakog sovjetujem da ga batali.</s><s> A nije da se ne može.</s><s> Kad mi to neko kaže; e, a ja bih onda puco od muke!</s><s> Može, brate slatki, čovek sve, samo kad ’oće ... samo kad ’oće.</s></p>
<p><s>— Ja, Boga mi, ne mogu; ne mogu, pa eto bolje da priznam! veli onaj.</s></p>
<p><s>— I verujte da se od toga doba sasvim drukčije osećam.</s><s> Znam, Bože, pre: te ne mogu ovo, te ne mogu ono; te jede mi se ovo, te spremi mi, Stefka, ono.</s><s> A sad, od kako ne pušim, samo trpam u tanjir pa pitam: ima l’, Stefka, još; donesi još!</s></p>
<p><s>Smej i čuđenje opšte.</s><s> Svi se čude i diskutuju o ispričanom, samo je g-ca Marijola ravnodušna, a Bog zna da l’ je i čula, ko je to ostavio duvan pa sad ima dobar apetit.</s><s> Ona je digla malo zabrinuto svoje obrvice pa gleda čas po gostima, čas u domaćicu da primi nalog, a čas na vrata da vidi neće l’ se pojaviti novi gosti, jer joj se često činilo da čuje žagor i korake spolja.</s></p>
<pb n="44"/>
<p><s>— Gde je taj domaćin.</s><s> Amo, domaćine!</s><s> Domaćin ima li ga tuj'?</s><s> Nije svaki dan Đurđev-dan ! čuše se glasovi spolja.</s></p>
<p><s>I opet uđe jedna ili upravo dve zasebne gomile i sve se oči okrenuše novim gostima.</s><s> Jedna je gomila larmala, po čemu se videlo da su ti iz te gomile bili intimniji, a druga je bila mirnija.</s><s> Najpre uđoše ovi mirniji, pozdraviše se s domaćinom i posedaše, a za njom uđe ona druga; trojica vesela izgleda, zdravi kao tresak, a zašiljili šubare i nakrivili ih na jednu stranu.</s></p>
<p><s>— Dobro te se i sag setiste i nakaniste! veli im domaćin, izlazeći im radostan i sav blažen u susret.</s></p>
<p><s>— E pa ti, Fala Bogu, znaš nas!</s><s> Mi se teško nakanjujemo čoveku u kuću, reče jedan.</s></p>
<p><s>— Ali kad mu već dođemo, onda nas šale ne otera! prihvati onaj drugi.</s><s> Znaš kako pričaju za medveda:</s><s> Otkinuli mu jedno uvo, dok su ga uzvukli na krušku, a posle i uvo i rep, dok su ga svukli s kruške.</s><s> E, to ti je isto i s nama.</s></p>
<p><s>— Tvoja kuća, naša kuća; toj si mi znamo.</s><s> U polovin dan, u polovin noć, kad si milujemo će’ uleznemo: i kad si opet milujemo, tag će’ pa izleznemo! veli treći.</s></p>
<p><s>— Poznavamo se, de.</s><s> Pobratim pobratima da ne znaje, biva li, a? smeje se domaćin zadovoljio i blaženo, gleda ih nekim očinskim punim milošte pogledom i nudi ih da sednu.</s><s> Ela-te malko da posedite.</s></p>
<pb n="45"/>
<p><s>— E pa, Stefka, biće vreme, Boga mi; da se mi ...</s></p>
<p><s>— Ama kud iskate pa sag vi?</s><s> Lošo li je zar kod nama? pita ga domaćica.</s></p>
<p><s>—- Ama baš zato i da idemo, velim ja; jer kad ti je najslađe, vele naši stari, a ti baš onda prekini!</s></p>
<p><s>— A zašto da kvarite drustvo?!</s><s> Zar mi dor dođomo, a vi pa da iskačate?! pita jedan od skorodošavših.</s></p>
<p><s>— He, tako je to u svetu.</s><s> Stariji mlađima treba da načine mesta, jer na mlađima svet ostaje! smeje se g. Mirko.</s></p>
<p><s>— S Bogom!</s><s> Klanjam se! veli g. fizikus.</s></p>
<p><s>— Miloljub, tantiku u ruku! naređuje g-đa fizikusovica.</s></p>
<p><s>— Dakle treći dan Duhova slobodni sme nadati se! reče fizikus, klanjajući se i izlazeći.</s></p>
<p><s>Odoše.</s><s> Od starih ostadoše kaznačejevi i penzionarevi.</s></p>
<p><s>— A gde su vam gospoje? upita g-đa kaznačejka.</s></p>
<p><s>— Sluge nesmo, gospoje nemamo, a ako da pitujete za naše žene i domaćice, ene gi odoše si dom! veli jedan od one trojice.</s></p>
<p><s>— Pa jeste l’ bili na koliko slava? zapita g. Mirko gazda Aksentija Pribaka, špekulanta i liferanta.</s></p>
<p><s>— Jok , na dva tri mesta samo.</s><s> Samo k onima sam išao s kojima trgujem... znaš red je .. odgovori liFerant pa huknu i raskopča dugme na ogrlici od košulje.</s><s> Ne marim ja to, al’ šta ćeš...</s></p>
<pb n="46"/>
<p><s>— A koji su ovo? pita g. Mirko polako domaćina i pokaza na onu trojicu.</s></p>
<p><s>— Drustvo, sve prijatelji; pobratimi se vikamo, a mnogo ubavo živujemo.</s><s> — Onaj u ćoše što je to je Mita, vikamo ga Kurjak; onaj pa do njeg što si sedi to je Jovan Smuk; a onaj pa treći što je, ako da zapitaš i najmalecno detence iz malu, će da zna da ti kaže za Kalču, toj si je Kalča.</s><s> Ako si slušaja kadgod za Kalču, ete toj si je taj Kalča.</s><s> Mikal Nikolić Kalča.</s><s> Sve ljudi od red; esnaf čoveci, što se kaže.</s></p>
<p><s>— Čini mi se da ih znam malo; biće iz viđenja.</s></p>
<p><s>Oni se poizdigoše malo sa sedišta i pozdraviše ga.</s></p>
<p><s>— Ne gi znaješ, gospodine, nesu činovnici kako tebe; esnaf-čoveci, kako ja što sam.</s><s> A ubavo se živujemo: kako sol i ’leb! veli zadovoljni domaćin.</s></p>
<p><s>— Kako Božić i Badnji-dan.</s><s> Ič ne može, gospodine, jedan bez drugoga, kako da su rodljaci! veli domaćica.</s></p>
<p><s>I doista je tako bilo.</s><s> Bili su nerazdvojni.</s><s> I mislim da vam neću biti dosadan, šta všie spašću vas od dosade, jer g. Mirko je opet počeo jednome od novih gostiju iz one druge grupe da priča, kako je ostavio duvan, pa da ga ne biste opet morali slušati, bolje da čujete koju o ovima.</s><s> A posle i g. kaznačej se upustio u razgovor s gazda-Aksentijem, liferantom, koji mu se primakao (a kao što je već svakom poznato, liFeranti ne <pb n="47"/> ispuštaju iz vida nikad naše kaznačeje, nego ih jure kao ajkula lađu).</s><s> Nešto se razgovaraju vrlo prijateljski i gazda-Aksentije je već pozvao g. Kuzmana sutra na jedan dobar ćevap.</s><s> Dok se dakle oni razgovaraju, i g. Mirko priča i po drugi put kako je ostavio duvan.</s><s> A jedna gospođa drugoj o nekom zanimljivom romanu koji baš sad čita i stala je baš na onom mestu kako se sin barona od Drudenštajn zaljubio u mlinarevu ćerku a njegovi roditelji neće ni da čuju.</s><s> „Zaboravite me, barone od Drudenštajn, kazala mu je devojka; zaboravite me, kao što vas ja nikad zaboraviti neću!“</s><s> Baš tu sam stala, veli gospođa, pa sam prevrtala iz nestrpljenja da vidim dalje; sve se bojim da ne učini štogod od sebe, da ne skoči pod točak vodenički!</s><s> Dok dakle oni to pričaju — slušajte vi ovo.</s></p>
<p><s>Sva je skoro varoš znala za lep život ove četvorice:</s><s> Ivka, Kurjaka, Smuka i Kalče.</s></p>
<p><s>Uvek su bili zajedno i svaki je kazao: da se ne čudi kako ih Bog stvori, nego kako ih sastavi!</s><s> A bili su taman stvoreni jedan za drugog.</s><s> Majstor-Ivko je bio najmirniji i najvredniji među njima, reko bi čovek u prvi mah da i nije za njihovo društvo; pa ipak ni on, takav kakav je, nije mogao ni pola dana da izdrži a da se ne vidi bar s jednim, ako ne sa svima.</s><s> Kad su zajedno, a oni su najsrećniji.</s><s> Uvek imaju šta da se razgovaraju.</s><s> Vazda jedan drugog traže.</s><s> A kad se nađu, a oni se glede zadovoljno kao da se <pb n="48"/> nisu Bog te pita otkad videli.</s><s> Ako jedan kupi haljine, svima se dopadne i štof i kroj, pa svi poručuju take iste.</s><s> Kad jedan počne da nosi zimski kaput, svi počnu; ako jedan oseti da mu škodi duvan, svi se tuže i odlučuju da ostavljaju duvan; a ako jedan omrzne neku kaFanu, ni jedan više ne naziva Boga tom kafedžiji.</s><s> Na kratko, bili su nerazdvojni na veliku žalost svojih žena.</s><s> Žene im se i nisu Bog zna kako pazile, ali oni, to je bilo za priču.</s><s> A najlepše se to videlo onda, kad je koji od njih bolestan.</s><s> Čim jedan samo malo pokunja, a oni drugi prosto premru od straha, pa se zabrinu i ako ta bolest u samoj stvari nije ništa, ništa ozbiljno.</s><s> Odmah se užurbaju i raspituju jedan drugog: kad su ga poslednji put videli, kakav je izgledao, je li bilo kakvih simptoma, da je, na priliku, manje jeo ili manje pio, i tako nešto.</s><s> Pa onda idu i obilaze ga.</s><s> Posede malo, pa onda idu zabrinuti.</s><s> Ćute samo, a tek će neko od njih:</s><s> „More, vidoste li, ljudi, od pobratima što se napraji!</s><s> Ič ne valja, ništo se napraji od čoveka!</s><s> Će’ ga izgubimo, pa će’ ostanemo kako siročiki bez majku!“ — „Ne valja, ništa ne valja, veli drugi.</s><s> Nema tu ništa nego treba doktora zvati, dok ne bude docne“ — „More, kakav doktur! veli opet onaj prvi, s oči da gi ne vidim tija ekimini!</s><s> I onija će si pa nekomu da pomognu!?</s><s> Ajde pa i ti kako zboriš to!“ — „More na tri sam ekimina poručaja pilav, veli Kalča, a men’ mi neje jošte ni jedan.</s><s> Ama ja gi i <pb n="49"/> ne zovem!</s><s> Zaš’ pa da gi vikam?!</s><s> Pi na Čapu ne treba ekimin, pa boluje li!</s><s> A za što da ga zovem?“ — „Pa šta da radimo?</s><s> Pomagajte, ljudi !“ veli treći. — „Što da prajimo?“ veli Kalča.</s><s> „Pa mi će’ ga, ete, da lečimo!</s><s> Kakvi ilači, kakvi bakrači.</s><s> Sutra će’ si otidnemo svi na kup, pa će’ ga cvrsto da istrljamo, pa će si bidne zdrav kako magare.</s><s> A što mu treba ilač!?“</s><s> I što jedan predloži, tome obično nema opozicije, obično se usvaja.</s><s> Sutradan odlaze sva trojica bolesniku i kažu mu: da nikako ne uzima lekara a oni jamče i poduhvaćaju se da ga izleče.</s><s> A ono što bi dao lekaru, bolje da pojedu i popiju u društvu.</s><s> Badava se „bolesnik“ brani da nije bolestan i da mu ni pa kraj pameti nije bilo da zove lekara.</s><s> Ništa to ne pomaže.</s><s> On će biti i on mora biti trljan.</s><s> „Treba da se čuvaš“, vele mu, „zaradi nas da se čuvaš, ešeku nijedan!“</s><s> — I on ne zove lekara, veruje kardašima, a oni zasuku rukave, pa ga stanu prava zdrava trljati.</s><s> On trpi, veruje već da je bolestan i pokazuje gde ga probada.</s><s> A oni trljaju još jače. — „More, ostav’te mi čoveka, ’oće duša na nos da mu iskoči!“ viče žena i brani muža koji se predao sudbini s tvrdim uverenjem, da će mu pomoći. — „Ti da ćutiš, rospijo jedna!</s><s> Lako je tebi, ti ćeš da nađeš drugog muža“, viču oni, „ali mi ovakvog pobratima nikad!“</s><s> Pa udri još jače u trljanje, dok pobratim ne izbeči oči kao pečena riba a pruži ispod njih šiju kao kornjača i ne vikne: — „Dosta, bre braćo, imate <pb n="50"/> l’ dušu!</s><s> Ostav’te što i za sutra; može i sutra da dođete.“</s><s> „Još malo“, vele oni, „drž’ se samo junački!“</s><s> Zatim ga ostave, alale se s njim, odrede jednoga ko će posedeti kod njega noćas, a obećaju se da će ga sutra opet obići i opet protrljati.</s><s> Kad odu, pita ga žena, kako mu je?</s><s> A on joj odgovori : da ga staro više ne boli, al’ se oseća ko da su ga mečke gazile.</s><s> A sutradan, pre zore još, uhvati put u vinograd ili još dalje.</s><s> A kad mu dođu' kardaši i čuju da se digao, a oni odlaze zadovoljni što su na vreme stigli i spasli pobratima; i raduju se što su tako batli ruke, te je pomoglo trljanje. — „Da Bog pomože za trljanje; a ća’mo, da toj ne beše, da mu poručamo pilav.</s><s> Istrljamo ga, ama se i diže!“ veli Kalča.</s><s> „Da vika dokturi; — more, mi će smo mu dokturi za svaki boles’!“</s><s> Ali bivalo je ipak i takih slučajeva, da je posle njihovog kardaškog konziliuma i dijagnoze ipak pozvani pravi lekar rekao:</s><s> „Još dva sahata docnije da ste me zvali — bilo bi dockan!“</s><s> Ali to nije imalo nikakva efekta, jer su svi složni bili u tome: da je bolje bilo dati pare mehandžiji i ćebabdžiji nego doktoru i apoteci.</s><s> U tome su bili tvrdice, i ako su svi imućni bili.</s></p>
<p><s>Jedan je bio trgovac, a ostala trojica zanatlije.</s><s> Svi dobroga stanja, samo je Kalča bio malo tanjega stanja, jer je kao strastan lovac malo više zabataljivao svoj alat i zanat.</s><s> Ali je on ipak bio još najzadovoljniji i najbezbrižniji, valjda zato što ga <pb n="51"/> je držala nada da će se obogatiti kad i ostalo njegovo društvo koje je bilo poznato u čaršiji (i ako ne u trgovačkom svetu) kao neka vrsta akcionarskog društva za eksploataciju blaga koje se, nema sumnje, mnogo nalazi zakopano u ovoj našoj blagoslovenoj zemlji koja je negda bila i carevina.</s><s> To društvo nije, istina, prijavilo i protokolisalo ovoju Firmu u Trgovačkom Sudu niti je uživalo ikakva ni najmanja, a kamo li najviša povlašćenja za svoje preduzeće — ali je ono zato ipak živo, složno i postojano radilo.</s><s> Radi toga svoga preduzeća bili su svi jako sujeverni, — kao svi ljudi koji se tim mislima nose.</s><s> Voleli su i otimali se, svi sem Kalče, da kumuju Ciganima, da krste novorođene (a možda i već nekoliko puta pre toga krštavane) Cigančiće.</s><s> Ta sam Mita Kurjak krstio je dosad nekakvih sedamdeset i sedam Cigančića!</s><s> Ne velim da nije imao i neke prijatnosti otuda, ali beše i dosta neprijatnosti!</s><s> Čim koga Ciganina uhvate u krađi, a on iz apse poručuje po „kum-Mitu“, da dođe da jamči za njega.</s><s> „Pomagaj, kume; u dušmanske ti ruke dopado’!“ poručuje kum iz tamnice, kuće neobične, ili sa kaldrme gde su ga odredili da očisti dvadeset kvadratnih metara kaldrme od zubače trave.</s></p>
<p><s>A to preduzeće su krili od svakoga, ma da ga je cela varoš znala.</s><s> Malo malo, pa ih tek nestane.</s><s> Nema ni Kurjaka, ni Smuka ni Kalče (Ivko nije bio akcionar, batalio je to rano i nije više išao na taj posao s <pb n="52"/> njima, čim ga je za vreme jednog takvog odsustva kalfa pokrao).</s><s> Gde su, kud odoše, kud ih nestade kao da su u zemlju propali, to niko nije znao.</s><s> Ili bolje reći, znao je svaki samo to otprilike zašto su otišli, jer bi se svaki, kad bi se povela o njima reč, tek osmehnuo i rekao :</s><s> Nema hleba bez motike!</s></p>
<p><s>A oni su se digli dobro snabdeveni zahirom, jelom i pićem u nekoliko čutura, a poveli bi sa sobom uveseljenja radi i poznatoga Mila, ćemanedžiju, da im svira u harmoniku i da im peva njima svima milu pesmu:</s><s> „Gena majku ljuto kune“.</s><s> Kad odu, nema ih po nekoliko dana, kao da su u zemlju propali, pa niti ko zna na koju su stranu otišli, niti s koje će se strane i kad vratiti.</s><s> Ali je svak znao da su izvesno morali dobiti tih dana kakve pouzdane izveštaje od kakvog seljaka — opet jednog akcionara toga njihovoga društva — i da su otišli da kopaju kakvo zakopano i već davno zaboravljeno blago, kakve ćupove pune buđavih mahmudija i talira Marije Terezije.</s><s> A posle svakog takvog izleta i puta vraćali bi se praznih čutura i punih glava, ozbiljni i zlovoljni, o trošku Mila, ćemanedžije, koji je sav bakšiš dobiven od njih potrošio opet s njima i na njih.</s><s> „Plaćaj bre, valjda su ti od tatka ostale!“ viču mu oni ljuti i zlovoljni.</s><s> Nisu ništa našli, ali je jedan seljak — od tih njihovih — nekome poverljivo pričao: da su naišli i na svodove i sve, ali badava!</s><s> Uđeš unutra, zagrabiš koliko hoćeš, ali onda pe možeš <pb n="53"/> da se makneš, dok ne pustiš zagrabljene pare iz šake!</s><s> Treba im još neka travka, i jedna reč, ali koja je to travka i kakva je to reč, to neće još da kaže.</s><s> Utehe radi priređivali bi odmah sutradan opet kakav izlet, ali kraći, u Banju, u lojze na ćebap ili na jagnje na lozi ili u lov ili u ribolov; ili ako im to nije zgodno, a ono im ne gine obligatni doručak koji je bio uvek ozbiljniji nego svaki ručak kod drugog sveta.</s><s> Takih su doručaka imali svakoga dana, i tu bi pojeli po dvesta ćebapčića leskovačkoga stila i popili osam do deset litara vina, pre više no manje.</s><s> Sve bi to stalo obično šest a i više dinara; a plaćali su naizmence, danas jedan, sutra drugi i tako dalje redom.</s><s> S toga su i prozvani <hi>đuveč-kardaši</hi>.</s></p>
<p><s>To su im zajedničke osobine njihove bile, a imali su i specijalnih, svaki svojih.</s><s> Svaki se nečim od ostalih odlikovao i time bio neophodan i nezamenljiv u tom društvu, tako da ne znaš, šta ih je više spajalo, šta ih je čvršće skopčavalo u tu harmoničnu celinu, ona sličnost ili ova različnost karaktera.</s><s> Smuk je, na primer, bio slavna ispičutura, junak na piću.</s><s> I niko ga nije video da se on batrga pijan preko sokaka — kao što to rade pijane Švabe, kad se ovde kod nas namame na dobro vino — jedino ako ga poznaš po kosi koja mu malo padne na čelo, i po jaci na kaputu koja mu je tad uspravljena.</s><s> - A sem toga bio je i stručan, dobar poznavalac vina; kompetentniji je, vala, bio <pb n="54"/> njegov sud nego sud samoga onog državnog hemičara!</s><s> Dok samo metne čašu pod nos, ne treba ni da srkne, a on rekne:</s><s> „Čuvaj ga, ne iznosi ga pred svaku šušu!“ ako je dobro, ili:</s><s> „Biće dobro sirće, a i to su pare!“</s><s> I to je posle sve tako kao sveto.</s><s> — Kurjak je opet bio majstor da spremi jelo.</s><s> Ne boji se ni jednog cincarskog aščije ni švapske kuvarice.</s><s> Kad on napravi ćevap, đuveč, alasku čorbu ili janiju, to je, to je — šta tu da vam fraziram — trebalo prosto sesti, i nezvan, pa jesti.</s><s> Pa što ume da zapapri janiju ili paprikaš, mani se!</s><s> Za njega to pričaju, ako ste počem čuli, da je tako zapaprio paprikaš, da ga niko, pa ni on sam, nije mogao jesti; a kad su ga izručili pred Čapu, ovaj se grozno opaprio i lajao kao besan na paprikaš, trčeći poizdalje u naokolo oko njega kao oko ježa kakvog.</s><s> — Ivko je bio žestok da podvali, da nagaravi čoveka, da ga navede na nešto, pa da ga izloži posle smehu i zadevanju celoga sveta, naravno sve iz šale, a on za to vreme da se uprepodobi u dućanu, da šije i da se čini nevešt!</s><s> — A onaj četvrti, Kalča, on je bio poznat kao strastan lovac, pa sledovatelno i kao čovek jake i žive mašte koju često nije dovoljno zauzdavao nego joj puštao maha, pa je zato često i dočekao da mu kakav suviše prozaičan slušalac upadne u pričanje i kaže:</s><s> „Kalčo brate, odvalio si; lažeš, brate, lažeš!“</s><s> Kalča se, istina, branio, ali kako nikad nije morao da se pozove ni na koga, sem na svoga vernoga <pb n="55"/> Čapu, a ovaj, kao i svaki pas, ne može da bude svedok — to je ostalo mišljenje po svima mahalama: da je Kalča istina dobar drug i čovek i lovac, ali da Kalča hoće počešće, Boga mi, i mnogo da laže.</s></p>
<p><s>— ...</s><s>I tako vam ja ni dan danji ne pušim.</s><s> Pa baš kažem malo čas ovima:</s><s> Može se, može, brate, sve se može.</s><s> Živom se čoveku ništa nije otelo ! završi g. Mirko.</s></p>
<p><s>— Kako ti, Kalča?</s><s> Ideš li u lov? zapita ga kaznačej.</s></p>
<p><s>— Pa znaš, gospodine, kako će da ti reknem... po neki put.</s><s> Od vreme si nauči’, pa što da prajim! veli Kalča.</s><s> Udarim na lojze, pa otutke se spuštim s pušku, tike zaradi adet, kako lovdžija...</s></p>
<p><s>— A je l’ bogata okolina, pita g. kaznačej, ima l’ divljači?</s></p>
<p><s>— Pa ima, ima, gospodine.</s><s> Može da se nameri od Prokupačko, a i odovutke, odi Suvu Planinu, ima gi dosta, sijasvet.</s><s> Ama znaš kako je, gospodine, veli Kalča, za svako iska vreme da mu je.</s><s> Ima vreme za zajci, ima za srndaki, ima za šočiki, što gi vija, iz Šumadiju što ste, vikate patke divje, a mi gi pa vikamo šočiki.</s><s> Za svašto ima si vreme, pa i za idenje u lov.</s><s> Ima, gospodine, ima, za sve ima.</s><s> Tike ne može se, zanajat je, a ja sam si esnaf čovek, a dućan da ostavim salte na čiraci, biva li?</s></p>
<p><s>— Razume se! veli kaznačej.</s></p>
<p><s>— Zašto kad se ide, biva li da em ispušti pazar u dućan, em da se s prazan jandžik <pb n="56"/> vrne čovek dom; pa em šteta, em rezil’k!</s><s> Da se rezili salte, pa kako onaj, ako ga znaješ, Mile Sojtarija što praveše, biva li i ja, Kalča, takoj da činim?!</s></p>
<p><s>— A šta radi taj Mile Sojtarija? zapita ga kaznačej.</s></p>
<p><s>— Mile Sojtarija?!</s><s> Pituješ me, gospodine, što radi?!</s><s> Mile Sojtarija kad se nameri takoj nešto ta bidne batali ta ulovi što, a on, hej-hej, odi Stambol Kapiju će da ulegne u grad, pa će tag kroz sred-sredinu od čaršiju da si ide dom, salte da ga vidi svet.</s><s> Obesija dva zajka pa si spacira kroz čaršiju kako paun kroz gradinu i vika na svakoga „Živo zdravo!“ i na tam’ i na ovam’ po sokak na čoveci.</s><s> A kad mu neki pa rekne:</s><s> „AFerim Mile!</s><s> More dosta ti gi potepa!“ a on veće nema, ne znaje što da praji, a i ne gleda na čoveci veće zbori:</s><s> „More!</s><s> Jošte šestinu gi utepa, ama premisli se: što mi trebeju, koj će da gi ruča na dom?!</s><s> Pa gi razdado’ na čivčije, a zadrža’ si za men’ salte ovija dva što gi vidiš!“</s><s> — A kad ič ne ulovi, lele majke, tag pa da ga vidiš što čini!</s><s> — Tag ne ulazi, žena, na Stambol Kapiju, veće od ovuj stranu odi Grobljište.</s><s> Tuj kude je sag Tutunovićov podrum pričeka si dor ne padne t’mnina, pa toprv tag će da ulegne u grad na Žožinu Kapiju, a obesija žalno mustaći kako Turci kad se vraćaše od Karadag; pa si jutre ćuti, žena kisela!</s><s> A kad ga jutre pituju čoveci:</s><s> „A bija li si jučerke u lov, Mile?“ a on si zbori:</s><s> „Ba, <pb n="57"/> salte iskoči do Kele-Kulu, pa se premisli’ ta se vrnu, ne beja’ ništo zar ćefli za lov“ El’ će da rekne:</s><s> „Malko, teferič si pravešem, salte da si ispraznim pušku, zašto ne smem u varoš, znaš će me kazne.“</s><s> Eto toj čini Mile Sojtarija, a ja ti nesam takav čovek! reče Kalča i pripali cigaru koju je za sve vreme pričanja držao napravljenu i spremao se jednako da je pripali i ako mu je već malo nervozni g. penzionar već dvared podneo mašinu i rekao:</s><s> „Izvol’te, zapali, brate!“</s></p>
<p><s>— Razume se, veli kaznačej.</s><s> A veliš, može dosta da se nalovi?</s></p>
<p><s>— More, tol’ko gi ima, ta sas gole ruke da gi faćaš, gospodine.</s><s> A kod men’ dobro oko, dobra puška, a čovek sam od taj zanajat, ta kad se dignem sas onoga mojega Čapu...</s></p>
<p><s>— S kime reče?</s></p>
<p><s>— Mojega Čapu ne znaješ?!</s><s> Zagar moj, gospodine.</s><s> Ta što je pcetište, do Stambol ga veće nema, tol’ko je za lov! reče ponosito Kalča.</s><s> A i majka mu beše pcetište, ama pod plan!</s></p>
<p><s>— A gde ga nabavi, Boga ti, kad je takav? zapita ga kaznačej.</s></p>
<p><s>— Dade mi ga Ibiš Arnavut, s koga se ubavo živuvasmo u turcko vreme.</s><s> Dobar čovek i ubav čovek beše, ama salte što voleše, gospodine, mnogo da laže; ama turcki da laže!</s><s> Kad kazuje kol’ko je ulovija, — pa ono trebe da nema ič zajac odavde od Niš pa dori do Stambol, tol’ko gi je on sam potepaja! <pb n="58"/> Ta kada si odoše Turci, pa Srbija zastupi, a on mi reče:</s><s> „Kalčo more, kuzum Kalčo.</s><s> Naše turcko, reče, beše ovden veće!</s><s> K’smet!</s><s> Bog rekaja da se takoj napraji i bidne, a Car i Kralj narediše se.</s><s> Teb’ te, Kalčo, reče, tegli tvoja vera, a men’ pa moja; ti si po sag kraljski, a ja carski!</s><s> I ja ću, reče, da idem pa da bidnem sultanski čovek kakoj sam, reče, od vreme bija; ama naš dostluk i našo drustvo ne možem da zab’ravim, reče!</s><s> Eve ti od men’ ovaj ogar, pare vredi, Kalčo!</s><s> A ti si čovek lovdžija; znavam te, reče, ubavo kako i seb’, dek’ si tirijaćija na lov.</s><s> Uzmi si ovoga mojega Čapu, na peškeš.</s><s> Ama da ti je amanat od men’; da ga paziš, reče, kako brata ti.</s><s> Pa kada, reče, vidiš Čapu, vika Ibiš, a ti da me se setiš.</s><s> Tol’ko.“</s><s> I ja si uzedo’ Čapu; i Bog da pomože od taga!</s></p>
<p><s>— Ama, kako, kako, kako ’no reče!</s><s> Ama zar baš tako valjano pseto! čudi se g. kaznačej.</s></p>
<p><s>— Kako misliš!</s><s> More sag pri ovaj ćef da ti kažem jednu bagatelu, a ubavo si znam da neće’ da mi ver’vate, a od reč do reč je istina, ovoga mi pričesta! reče i diže čašu s vinom.</s><s> A sve si toj beše zaradi onoga mojega Čapu. </s></p>
<p><s>— Molim vas, jako ćete nas sve ovde obvezati, ako... reče onaj Nepoznati.</s></p>
<p><s>— Sedim si ja jedanput po ručak u moj dućan, pa si radim kako esnaF-čovek sas moji momci, a tam na polje vrne ćiša, Bože Gospodi, <pb n="59"/> vrne pa iska da potopi sve, — dor teće si uleze jedan čovek oficer, a lice mu se ne videše, salte crni mustaći, zašto beše namaknuja onuja šinjelsku kukuljaču na glavu, pa salte oči i malko mustaći što se vide.</s></p>
<p><s>— Divota!</s><s> Počinje zaplet! reče onaj.</s></p>
<p><s>— Uiđe si u dućan, pa se obrnu na kude men’ pa si zapita:</s><s> „Je l’ je ovoj dućan na Kalču, dugmedžiju?“ — „Toj’ je!“ reče mi čirače. — „A Kalča, dugmedžija, ima li ga tuj?“ pituje si pa onaj čovek.</s><s> Ja si se digo’ ta se prekloni’ i reknu’:</s><s> „Ako iskate Kalču, ja sam Kalča, kujundžija; a dugmedžija Kalča nema ga; takav Kalča nema ga u ovuj malu!“ — „E pa lepo, vika on, Kalču, kujundžiju, iskam da nađem.“ — „Što vi treba Kalča?“ zapita’ ga pa ja. — „Pratiše me, reče, iz dvor do teb-ke.</s><s> Iska Kralj jutre rano u samnuvanje da iskoči u lov, pa mu niki reče za tvojega Čapu, da je antika-pceto; pa sam sag došeja, reče, da mi daš Čapu na poslug, pa i opet će’ ti ga pa vrnemo, reče on.</s><s> Pozdravija ti se Kralj, reče, da mu davaš tvojega Čapu, a ja sam kraljski, reče, maršal.“</s><s> — Poćuta’ si ja malo vreme.</s><s> Što da prajim, majke, sag, mislim se u pamet!</s><s> Tol’ka čes’, ama biva li Čapa bez men’... ta si reko’: — „Fala, gospodine, i men’ mi je mnogo milo za ovaj čes’.</s><s> Za kraljsko zdravje ću poginem; ama Čapu samog da puštam bez men’ — ne biva!</s><s> Ne biva, gospodine!</s><s> Sas men’ se je naučija, pa će me osramoti, i men’ i seb’; pa kako ću posle da iskočim pomeđu svet od rezil’k!?</s><s> A ako je, vikam, i ja da <pb n="60"/> si idem sas mojega Čapu, — tagaj, vikam, biva!</s><s> Takoj, molim te, da se pozdraviš od men’.</s><s> Zašto bez men’ neće Čapa da ruča, a ni pa da pije!“</s><s> — Jošte se malo razgovaramo i otide si čovek; da zapita, reče, pa će se vrne.</s><s> A si on otide, a Sotir, kubedžija — do moj dućan što je — brgo pa k men’ u dućan pa vika:</s><s> „A znaješ li, reče, more, Kalčo, koj ti beše sag u dućan?!“ — „Oficer, vikam, koj će da bidne!“ — „Ba, reče on, toj beše Kralj, ubavo ga, reče, poznado’!“</s></p>
<p><s>— Kralj! viknu Nepoznati.</s><s> Klasično!</s><s> Divan materijal za pozorišni komad!</s></p>
<p><s>— Leleee! vikam, ej Kalčo, glavu da strošiš, što će’ sag da prajiš!?</s><s> Kralj!</s></p>
<p><s>— E, domaćine, mi se Boga mi baš dobro odmorismo i zasedismo kod tebe! reče g. penzionar koji se za vreme poslednjeg Kalčinog pričanja plašljivo vrpoljio na stolici. ’Ajd’ Stefka, ’ajd’ Bisenija, da se to ide već!</s></p>
<p><s>— Ta ostan’te još malo, pa ćemo zajedno, zaustavlja ga g. kaznačej.</s></p>
<p><s>— Aja!</s><s> S Bogom, domaćine, a i vi svi drugi!</s><s> Pokloniše se i odoše.</s></p>
<p><s>— ...</s><s> A kad se vrnusmo iz lov, nastavlja Kalča, a Kralj me viknu u pajton pri njeg’.</s><s> On si sednu desno, ja levo od njeg’.</s><s> A pceta ni idu ispred pajton, a' ja ti gledam, pa mi milo; Kraljsko pceto ide si levo, a mojega Čapu puštija desno od njeg’! (I pceto, more, — vide li kako je vospitano, — pa priznava, pa mu, demek, drži čes’, ete na istoga toga mojega Čapu, što vi sag za njeg’ kazujem!!)</s></p>
<pb n="61"/>
<p><s>— Eto dođe tako neko, pa ... reče g. Mirko ljutito, kad su već bili na ulici ... ala nije, brate, svaka stvar za razgovor!</s><s> Nije, brate slatki, nije!</s><s> — Ne volim ja to!</s><s> Četrest godina besprekidne, besprekorne i besporočne službe; nikad kažnjen, nikad opomene pa sad da slušam još ...</s><s> Moje je pravilo uvek bilo to — bio djejstvitelan, bio u penziji — da uvek tako što izbegavam!</s><s> Ne volim posle da svedočim!</s></p>
<p><s>— Pa to je slavan pas!</s><s> Unikum! reče onaj.</s></p>
<p><s>— Antika-pas, što ti kažem! reče Kalča.</s><s> A i od soj beše; majka mu beše kučka na onoga, ako pantiš, Beloga Memeta.</s><s> Ibiš ga mnogo voleše, pobolje od pištolj.</s><s> „Tufek ću, reče, nađem lasno.</s><s> Ću otidnem, ete, do tufekdžiju, pa ću mu, vika Ibiš, reknem:</s><s> Da mi načiniš za kef tuFek, a za pare te ič ne pitam; ama Čapa, ete jedan ako iskoči u naš vek.“</s><s> Od sortu je; soj je, što se vika! reče Kalča ponosito i pusti nekoliko gustih dimova.</s></p>
<p><s>— Unikum!</s><s> Unikum! veli Nepoznati.</s></p>
<p><s>— Kako vikaš! okrete mu se Kalča.</s></p>
<p><s>— Kažem, da vam je valjda od pomoći... desna ruka... pomaže vam u lovu... veli onaj.</s></p>
<p><s>— More, uživaj! veli mu Kalča u najlepšem poletu pričanja.</s><s> Polani u zimnjo vreme beše, kad si ido’ jedanput u lov sas toga mojega Čapu — za koga ti sag kazujem — tuj što beja’ batli, mani se!</s><s> Tuj vido’ ubavo, što reče Ibiš, da Čapa pare vredi.</s><s> Bez njeg’ — bez Čapu — ćaše ništo da ne bidne: <pb n="62"/> ama sas njeg’, pa berićat-versum!</s><s> Bog da pomože!</s></p>
<p><s>— Ta nije moguće?! čudi se Nepoznati.</s></p>
<p><s>— Boga mi ti kazujem!</s><s> A tol’ko gi utepa zajci, da gi ne moga’ sve sam da ponesem, veće si uzedo’ pod ćiriju jedno magare iz lojze što je, pa ga natovari’ sas potepani zajci.</s><s> A beše gi tol’ka mlozina, da se salte po onija njegovi golemi uši poznavaše dek’ je magare a neje konj: tol’ko gi sijasvet zajci potepa tagaj!</s><s> Lele!</s><s> Što se namuči’ tag.</s><s> Peče zvezda odozgorke, kako u leto; znoj lipti, Bož’ke, lipti ta da pocrcamo i magare i ja!</s><s> A men’ mi stade žal nešto za onoja magare što će da lipsuje odi onaj golem tovar i vrućinu; a letnjo vreme, znaješ kako je!</s><s> A premisli’ se pa u pamet i toj:</s><s> Što će mi, vikam, tol’ko!</s><s> Koj će da ga poruča tol’ko mesište!</s><s> Te se priseti' ubavo, pa poskida’ i kurtalisuva’ magare.</s><s> Pa si zaredi’ kako epitrop s diskos!</s><s> Pa u ovuj kuću zajca, u onuj srndaka, u onuj pa šotku, sve po prijatelji i po sirotinjske kuće!</s><s> A men' mi ostade sal’ tri srndaka za tri pobratima i zajac i jarebica kamenjarka za men’.</s><s> Te si napraji’ jedan tarator za ćeF od zelene krastavice, ta se ubavo naruča’!</s><s> Ete takav ti je moj Čapa!</s><s> — Ivko, more, ima li ga tuj Mitanče, čirače, da si poskokne do kuću mi, pa da dovede mojega Čapu — iskaju gospoda da se poznadu sas njeg’.</s></p>
<p><s>— Batali! veli Ivko.</s></p>
<p><s>— Vidićemo ga, i posle, brane se gosti.</s></p>
<pb n="63"/>
<p><s>— E, ženo, hoćemo li?</s><s> Domaćine, s Bogom! reče kaznačej kome se, kao čoveku koji jednako s ciframa ima posla, nije ni najmanje dopadala ova Kalčina zimnje-letnja lovačka priča.</s></p>
<p><s>— Zar već!?</s></p>
<p><s>— Moramo!</s><s> Pa kadašnji smo!</s></p>
<p><s>Odlaze.</s><s> Ispraćaju ih.</s></p>
<p><s>— E, ne mogu da slušam kad neko laže — reče g. kaznačej ženi, kad se nađoše na ulici — e, pa ne mogu!</s><s> Jesi l’ ga čula, Boga ti?!</s><s> Pa bar da udesi, da se može verovati.</s><s> Nego tako ka da je sav svet lud, pa ne zna ništa!</s><s> Otišao u zimu, a vratio se u leto; lovio zečeve, a posle deli srne i jarebice!</s><s> E, jesi l’ ga čula samo, kako odvaljuje!?</s><s> E što to po neki ljudi vole da slažu, to je za čudo!</s><s> Pa bar da paze, da udese, nego ... presede mi i slava!</s></p>
<p><s>Posle ovoga bilo je još gostiju, dokle se nije unela lampa.</s><s> Tada se digoše i poslednji.</s><s> I gosti prestadoše dolaziti.</s></p>
<p><s>Ostade domaćin, domaćica, g-ca Marijola, Kalča, Smuk i Kurjak.</s><s> A ostade i onaj Nepoznati koji se nešto živo beše zagovorio s Kurjakom pa, rekao bih, nije ni primetio da su se sobe ispraznile.</s></p>
<p><s>— Pa ja ve i ne pita’, ’e li ste za rakiju? pita domaćin.</s></p>
<p><s>— I za rakiju smo a i za vino, odgovori Kalča, ama ono pije za nas.</s></p>
<p><s>— Je l’ ćete šljivku eli našu anasonliku?</s><s> Kevo, mori, ela donesi rakije malko.</s></p>
<pb n="64"/>
<p><s>— Kako malo, crni Ivko, veli mu Smuk, kad nas znaš, fala Bogu, da smo mušterije.</s></p>
<p><s>Obrediše se nekoliko puta, razgovarajući se živo.</s><s> Davno je već vince udarilo u lice, a sada i rakija stade besediti.</s><s> Nestade zvaničnog izgleda i zvanične poziture domaćinove i nastade živ, intimniji razgovor.</s></p>
<p><s>Domaćica donese jela i svi posedaše za sofru.</s><s> Došla i Marijolina majka po devojku.</s></p>
<p><s>Večeraju. .</s></p>
<p><s>— Siko, mori, okrete se Kalča devojačkoj majci, je li jošte možeš onako ubavo da poješ kako u naše vreme što poješe onuj pesmu:</s><s> „Slavej pile, ne poj rano“.</s></p>
<p><s>— Ta što pa da ne umem ? veli Sika.</s></p>
<p><s>— Pa ela da ni malko zapoješ! veli Kalča.</s></p>
<p><s>— ’Ajde pa ti, neje te ni sram! veli Sika.</s><s> Žena udovica, pri golemu kerku, biva li da poje!</s><s> Neje adet!</s></p>
<p><s>— Mori, kakav adet!</s><s> „Adet“, vika!</s><s> Srbija slobodija, a stari adet beše!</s></p>
<p><s>— Beše si naše, Kalčo, a adet si pa onaj ostade! veli mu Sika.</s></p>
<p><s>— ’Ajd’ si poj, veli joj Kalča, onuj starovremsku:</s><s> „U bašču sam ruža, dokle nemam muža“!</s><s> Je l’ si gu čuja nekad kad poje, a, Kurjak?</s></p>
<p><s>— More krši si vrat, kelešu nijedan, što me pa zadevaš vazdan-dan! grdi ga Sika.</s><s> Nesrećo!</s><s> Nije te ni sram od ovoj dete!</s><s> Kako da pojem pri mužije — tuđi čoveci — ja, žena udovica!?</s><s> Pamet si beri, more!</s></p>
<pb n="65"/>
<p><s>— Ama prošlo si je, onoj starovremsko, ne l’ ti vikam.</s><s> Gledaj tu samo!</s><s> Kako selska Dena, sramuje se!</s></p>
<p><s>— Ti da si ćutiš! oseče se Sika.</s></p>
<p><s>— Siko mori! reče Kalča, pa nakrivi kapu i gleda Siku čežnjivim pogledom.</s><s> Haaa, Sike, dušmanke moja, znaješ li ono naše staro?!</s><s> Jošte se ja ne izmeni’, Sike!</s><s> Jošte sam si ja pa onaj stari merak!</s><s> Za ništo me, ete, Sike, na ovaj svet neje tol’ko žal kako što me je, ete, žal za teb’!</s><s> Sike, tamničarke!</s><s> E-e-e!</s><s> Tol’ko gledanje, bre!</s><s> Tol’ko se gledamo, pa se ne uzedomo! (Koj te je gledaja, nesrećo lovdžijska! veli mu Sika.) Ama sam ti, ete, bolan, Sike; kako ranen srndak u Pasjaču sam bolan!</s><s> Pogodi me, ete, jošte onda sas tvoje oči, kako sas srma-zrno, pa i sag sam jošte ni za živenje, ni pa za mrenje.</s><s> Reče pa stade tresti glavom i lupati se u grudi silno kao gorila.</s><s> Ela de zapoj mi onuj starovremsku:</s><s> „U bašču sam ruža, dokle nemam muža!“</s></p>
<p><s>— ’Ajd’, će’ si dom idemo, Marijolo! reče Sika ljutito i diže se s ćerkom, a domaćica ih isprati do vrata a domaćin do same kuće.</s></p>
<p><s>— Takva si, alis takva, beše i kako devojka.</s><s> A da gu beše drugi tabijat, ća da mi ona bude žena, zašto si ja beja’ pomomak od onoga Tana, bućmedžiju, njojnoga čoveka.</s><s> Ćaše ona žena da mi bude, tol’ko gu beja’ begendisaja kada be momak i merak na nju, pa ako što me majka gu mrzeše!</s><s> A što me pa mrzeše <pb n="66"/> majka gu, mani se!</s><s> Teke po neki put kad bude u onoj vreme, a ja se vrnem iz lov, a onija se pa vrću iz Banju, ta se nađemo pa put.</s><s> A ova Sika si sedi, pa u šamiju do oči, pa gu potfatija jedan rumen od banjanje, ta stanula rumena kako tetovska jabuka, pa tri dana da gu gledaš!</s><s> A ja si, dor gi vidim, nakrivim si fesče, pa si zapojem sas ovoj moje pusto grlo:</s></p>
<quote>
<l>Iz Banju ide, izbanjalo se,</l>
<l>Izbanjalo se, nađizdilo se,</l>
<l>Nađizdilo se, naćitilo se!</l>
</quote>
<p><s>pa si frljim jedan tuFek za kef.</s><s> A majka na ovuja istu Siku — dor me vidi, ta stane u obraz kako krpa (kol’ko me mrzeše!) pa vika iz kola:</s><s> „Ja ga što je džimpir!</s><s> Neje te ni sram, vika mi men’, trgovački sin!“</s><s> —A ja se pa činim kako da ič ne razbiram, pa gu ja pa zborim:</s><s> „A vi pa zašto, vikam, slušate, što si ne idete mirno po put, kako putnici čoveci.</s><s> Zašto slušate?</s><s> Što je to pa teb’ ti krivo, Karo? (Kara gu se zoveše majka).</s><s> Zar, demek, salte vaše Siče što iskača iz Banju, ta da na njuma taja pesma prilega i razbira se?!</s><s> A po carski put ja si mogu za moj kef da pojem što si milujem!“ vikam ja. — „Nesrećo, vika gu majka, lovdžijska!“</s><s> Pa potera kola pobrgo.</s><s> A ja pa si zapjejem, pa si puštim glas ama skeledžijski:</s></p>
<quote>
<l>Ne goni konja, mori momiče,</l>
<l>Ne goni konja, lipcal pod tebe!</l>
<l>Kako i ja, maloj Sike, ete, za tebe!</l>
</quote>
<pb n="67"/>
<p><s>(Ovi poslednji rečovi nema gi u pesmu; ja sam gi sam iz moj pamet duzdisaja.) Pa si frljim jošte jedan tuFek za kef. — „Devojče da mi nesi t’knuja, kara me njojna majka, zašto će na golemo da iskoči, nesrećo lovdžijska!“ — „ Ho, majke, što je pa tebe ti to krivo?!“ zborim si pa ja.</s><s> „Koj gu zadeva?!</s><s> Pojem si, ete, za moj kef!</s><s> Što, zar teb’ li će da pojem, Karo?</s><s> Ja si idem po moj put, u carsko zdravlje; a ti pa idi si po tvoj put, ama čoveški salte, karanje nema.</s><s> Zar ste, vikam, aname ta da ne smeje čovek kristijanin da si pogledne u vas!</s><s> Koja ste vera, bre!“</s><s> — E dušu gu izedo’, ete, na majku gu !</s><s> Zašto si ja veće ubavo vido’ što neće ništo da bidne od onaj pazar i onuja rabotu, pa, vikam, berem da se ubavo naplatim sas majku gu.</s><s> A Sika si sal sedi i ćuti, krotka kako đurđovsko jagnjence.</s></p>
<p><s>Tako im priča Kalča, kad ode Sika s Marijolom, a kardaši ga slušaju; Kurjak suče brkove i gleda se niz nos.</s></p>
<p><s>— I jošte ostade ubava! produžuje Kalča.</s><s> Kad gu gledaš sas kerku da ne znavaš, pa da ne rekneš da gu je majka, veće da rekneš da gu je stareja sestra.</s><s> Ama kad beše devojče — kako sag njojna Marijola, u tej godine — lele, tugoo!</s><s> Mani se! reče Kalča, pa zažmiri od sevdaha i puče prstima.</s><s> Mani se!</s><s> I Boga mi vi kazujem, jošte polepa beše tag i od ovuja kerku.</s><s> Vi gu ne znavate, a ja si i pobratim Ivko, mi gu ubavo znavamo i poznavamo jošte od vreme, hej-hej!</s></p>
<pb n="68"/>
<p><s>Jošte od sadrazamsko vreme što se kaže.</s><s> On da sedne, ta da vi priča, kakvo beše devojčence!</s><s> A i sag si je lepa.</s><s> Ta što imaše tag grlo!</s><s> Ono veće ništo polepo i poslatko ne tejaše da bidne na ovaj svet, veće kad će ona da zapoje.</s><s> Ta kada zapoje u lojze sas ono njojno pusto grlo:</s></p>
<quote>
<l>Rakito, mori, Rakito,</l>
<l>Rakito, tenka selvijo,</l>
<l>Turi mi vino da pijem,</l>
<l>Da pijem da se jopijem,</l>
<l>Na skuti da ti prespijem,</l>
<l>Na grlo da ti letuvam,</l>
<l>F pazuva da ti zimuvam.</l>
</quote>
<p><s>Kad zapoje, od Goricu hej-hej tam’ dor do Vinik se čuješe!</s><s> Toj beše grlo, a ne kako sag u ovija frajlici!</s><s> Ama kakvo pojenje!!</s><s> Pa ne poješe kako sag, sas pućet i iz notu, veće iz pamet, kako petal što poje!</s><s> Kako sag, ete, teb’ tuj što gledam, tako gu pantim jošte od onoj vreme u onuja njojnu beaz-anteriju što tu imaše tag.</s><s> A kad se vrne iz lojze, ta si promine prokaj nas, a mi gu pa zadevamo:</s><s> „Što reče, Sike, u pesmu:</s><s> „Na skuti da ti prespijem, na grlo da ti letuvam.“</s><s> Lele, pa malko li je?“( vika neki od nas; i a gu jedan pušti a drugi gu pa prifati, „Ama“, zbori tu sag pa drugi, „ama za men’ i teb’ li ono zboreše u pesmu, Sike?“</s><s> —A ona se sankim ljuti, bajađim krivo gu, pa si obrne šiju na drugu stranu a nas na’ranjuje lošo.</s></p>
<p><s>— Pa što dirate devojku, kad mirno prolazi, veli Kurjak.</s></p>
<pb n="69"/>
<p><s>— Bre, bre.</s><s> Da neće da se i ti posvetiš!</s></p>
<p><s>— Trebalo je još gore, veli Kurjak.</s></p>
<p><s>— Ama sag, ete vide li, neće da poje; namćor be i napred, u onoj vreme, pa namćor i ostade.</s><s> A ja si salte gledam gu kerku, veli Kalča, pa nakrivi kapu, ono Jolče malecno, pa mi dolazi i sag u moj pamet milo za majku gu.</s><s> Ama alis, ete, takva beše i Sika u ovej godine.</s><s> A poješe kako slavej-pile; ama sag neće, namćor je.</s><s> Vide li kako si otide, što je namćor!</s></p>
<p><s>— E nije nego da ti peva tu! oseče se Kurjak na nj.</s></p>
<p><s>— Bre, bre, pogle ga, što si zbori pa ovaj; a zašto pa da ne poje?! pita Kalča iznenađen.</s></p>
<p><s>— A zašto da peva?</s></p>
<p><s>— Da, poje, ete, za kef; nam’ za kef, a teb’ ti pa za inat.</s><s> Zaradi drustvo da poje, neje zaradi neko rđavstvo.</s><s> Što je danas, da li je slava na našoga Ivka, ili je panaija na domaćina, ta da smo žalni, pa da ne smeje da poje?!</s><s> Da poje, i ona, pa jošte i kerka gu!</s></p>
<p><s>— Jest, ’oće da ti pevaju!</s><s> Valjda su ti one Lazarice sa sela, pa da stanu pred kuću i da pevaju:</s><s> „Ovde nama kažu mlado neženjeno, mlado neženjeno, Kalču, čelebiju!“</s><s> Budalo matora! reče Kurjak ljutito i po malo pakosno.</s><s> Tebi da pevaju!</s></p>
<p><s>— Pa i prilega pobolje za men’; čelebija sam, ete, a ne kako teb’!</s><s> Što bre, zar nesam čelebija! reče Kalča, pa nakrivi kapu i stade sukati svoje tanke a duge brkove. <pb n="70"/> Čelebija sam i sag, a jošte od vreme taj sam si!</s><s> U turcko vreme gazešem u zimnjo doba Moravu studenu do pupak, ta donesiva’ iz Srbiju srpski bukvari i knjige za čkolju sas Taska onoga Blagojinog i Bata-Kolu Rašinog i Božidarca onoga.</s><s> E što će prajiš, kud si pa ti bija tag, nesrećo kurjačka nikakva?</s><s> Bija si komordžiska ljuta vojska!</s><s> Pa, ete, i lovdžija sam, i binjedžija sam, i šaldžija sam, i tirijaćija sam, i meraklija sam pobolji od teb', nesrećo kurjačka, što sal’ gledaš za tu tvoju prokletu mešinu!</s><s> Što da mi ne poje?</s><s> Bata je ovo more! reče, pa se stade lupati ponosito u grudi.</s></p>
<p><s>— A i jesi mustra! veli mu Kurjak.</s></p>
<p><s>— Od teb’ sam pobolji.</s><s> Što bre, a i ti si mi zar pa neki čovek!</s><s> Tol’ke godine, bre brate, ostade udovac, pa ne moga da se pa oženiš!</s><s> Neje te ni sram!</s><s> Sediš si sam u kuću kako kaluđer u hilendarski metoh!</s><s> Nesrećo kurjačka, ne možeš da se oženiš, neće te ni jedna!</s><s> Koja će pa za budalu da si pođe!</s><s> Jedna beše pa se prevari ta se udade za teb’, pa i ona si otide!</s><s> A drugu veće neće da nameriš, toj ti ja kazujem.</s><s> A moja Zona, moja domaćica, znaješ što mi zbori:</s><s> „Ja će te, Mičo, vika, čuvam do smrt; ja će posle teb’ da umrem.“</s><s> Čovek sam, bre, ete, vidiš li, pa neće žena da bega od men’, a ne kako teb’! dovrši Kalča, pa ga lupi kapom.</s></p>
<p><s>— Ne znam ’oću l’ se oženiti, al’ baš mi je, vala, ćef što ne htede da ti peva.</s><s> I jesi mustra za pevanje.</s></p>
<pb n="71"/>
<p><s>— Ama što je pa teb’ ti to krivo?</s><s> O, majke!</s></p>
<p><s>— E, pa krivo mi je, pa šta?!</s></p>
<p><s>— I-ha-a-a!</s><s> Za toj pa da mi je! reče Kalča i mahnu rukom.</s></p>
<p><s>— E baš mi ćef što je otišla, a nije htela da ti otpeva.</s><s> E to mi se dopada!</s></p>
<p><s>— Ne tejaše da poje što si ti tuj bija.</s><s> Žena si, zar, zbori: pred koga će da pojem ?! pa si otide!</s></p>
<p><s>U tom se vratio i Ivko, i sad razrešiše domaćicu od dužnosti i pustiše je da ide da spava, a Ivko hteo ne hteo morade da ostane s njima.</s></p>
<p><s>— Laka vi noć! ’Ajde vi će berem prvi da ste na patericu jutre! reče domaćica, smejući se i ostavlja ih.</s></p>
<p><s>— Takoj si praje onija što su pravi i asli kardaši i prijatelji.</s><s> U domaćinsko zdravje!</s></p>
<p><s>Kucaju se i piju.</s></p>
<p><s>Pauza.</s><s> Čuju se petli i škripa volujskih kola u daljini.</s></p>
<p><s>— Podizaše se ćiridžije, jošte malo pa će samne skore, veli Kalča, zevajući i osećajući malu jezu.</s><s> Bulbul poje.</s></p>
<p><s>— „To slavuj peva, ševa ne peva!“ veli Nepoznati.</s></p>
<quote>
<l>Kad pijemo, kad pijemo, zašto ne pjevamo,</l>
<l>Nije ovo, nije ovo, vino ukradeno.</l>
</quote>
<p><s>razglavi Smuk strahovito vilice i razdera se iznenada da ih sve čisto preseče!</s></p>
<p><s>Kucaju se i piju opet.</s></p>
<pb n="72"/>
<p><s>— Eh, uzdahnu Kalča, <hi>Sika</hi> da ni je sag tuj, sas njojno pojenje, pa da ni <hi>ona</hi> zapoje:</s></p>
<quote>
<l>Rakito, tenka selvijo,</l>
<l>Što ašik stanu za tebe! —</l>
<l>Junače, luda gidijo,</l>
<l>Čunke si ašik za mene,</l>
<l>Kamo ti puška bojlija? —</l>
<l>Prodado’ pušku za tebe,</l>
<l>Dor da se s’tanem sas tebe!</l>
</quote>
<p><s>Za toj mi ete sag kef, a sas ovo Smukovo skeledžijsko pojenje nemam si ič kef ni pa lezet da pijnem čašku vince.</s></p>
<p><s>— Što. more, brani Kurjak Smuka, pa dobro peva i naš Smuk.</s><s> Ima slavan glas...</s></p>
<p><s>— Ima kako onaj poljak eli pudar u lojze, kad vikne da pudi čvorci iz lojze...</s><s> Toj si je zar pojenje!</s></p>
<p><s>— Ah šta ti znaš, veli uvređeni Smuk.</s><s> Kalča, kujundžija ... upravo, nije ni kujundžija, nego jedan dugmedžija ... i on se mnogo razume u pevanju! ...</s><s> Gledaj ti tvoj dućan i pazar, a ostavi se ti i lova i pesme ... nego pare, pare gruvaj, kad imaš zlatan zanat ...</s></p>
<p><s>— Pogle ga sag, što si pa ovaj zbori !</s><s> Poče si i <hi>on</hi> da me uči i sovjetuje kako što me, ako pantite, učeše i sovjetuvaše čorbadži-Mita Kaltagdžija. — „More, Kalčo, postar sam odi tebe, dete si, adžamija si, Kalčo, men’ me poslušaj; zbiraj si pare, doklen možeš“, zbori si Kaltagdžija, „bez pare ič nema živenje.</s><s> Će stigne“, reče, „vreme, pa će se setiš za ovija moji rečovi, pa će rekneš: ama ubavo mi zboreše čorbadži-Mitko, ama <pb n="73"/> kom zboreše!</s><s> A batali“, reče, „i lovenje i sedenje, i pojenje i pijenje!“</s></p>
<p><s>— Pa dobro je i govorio čovek, tvrde Kurjak i Smuk.</s></p>
<p><s>— More, mahnu Kalča rukom, ja <hi>tuturi</hi> ne trebašem jošte ni u adžamijsko moje vreme, a sag li će’ mi <hi>vi</hi> tuturi, ete, da stanete!...</s><s> Pare! ...</s><s> Što mi trebaju pare?! ...</s><s> Sarafin li sam, eli Čufut, ta da gi brojim i preturam po ruke!</s></p>
<p><s>— Kako, ne trebaju ti, kori ga Kurjak.</s><s> Ne trebaju mu pare!</s><s> Nego, tako ... sa slave na slavu ... iz kaFane u kaFanu ... pa ćemaneta, dahire, čočeci, gočevi, pesme, a?</s><s> Sevdalijski, a?</s></p>
<p><s>— E, sal takoj, sevdalijski, asli sevdalijski, reče Kalča, pa iskapi čašu i nakrivi kapu.</s><s> Takav beja jošte od vreme, takav ću si i ostanem, dor me ne ponesete tam tor’ pod Goricu. — „Batali tija rečovi, čorbadži-Mitko“, zborešem si ja na Kaltagdžiju; „teb’ ti iska duša pare, a men’ mi iska pa ovoj!“ ...</s><s> Kad si nastane i stigne prolet, a ja si nakrivim fesče na desno, a frlim gunjče na levo rame, a plosku sas rakiju anasonliju za pojas a tamburu pod mišku, pa si iskočim na teferič sam do Agušov kovanl’k, pa si sednem pod ševteliju, pa si sal gledam i slušam.</s><s> Gledam behar i kako procavtelo sve i ozelenelo; slušam devojčiki kako poju tam, odgorke iz lojze, i slavej-pile kako poje gor’ na ševteliju, pa mi dolazi milo.</s><s> Uznem si plosku pa sipnem u čašku, pa ha da gu popijnem, <pb n="74"/> a slavej sa ševteliju otkine cvet, pa si i on zapoje, a cvet odi ševteliju padne u čašku u anasonliju, a ja si tag popijem i rakiju i cvet odi ševteliju (kako mezel’k), pa si i ja zapojem, čuknem sas terzijan u tamburu, pa si zapojem:</s></p>
<quote>
<l>Sadila nana bosiljak ...</l>
</quote>
<p><s>E pa što mi trebe pare, nesrećo sarafska i čufutska ! završi razdragani i oduševljeni Kalča i lupi šubarom Kurjaka u lice.</s></p>
<p><s>Kardaši daju za pravo Kalči i kucaju se.</s><s> Nepoznati kukuriče, a Kalča budi Ivka koji je zadremao i viče mu, da su već drugi petli, a zatim svi zapevaju kucajući se:</s></p>
<quote>
<l>Petli, more, poju na samnuvanje ...</l>
<l>Dizaj se, more, dizaj, mlad ćiridžija ...</l>
<l>Mlad ćiridžija — Ivko, jorgandžija ...</l>
</quote>
<gap unit="graphic"/>
</div>
